Milenko Pavlov: Satira oslikava našu svakodnevicu

Aleksandra Rajković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Milenko Pavlov: Satira oslikava našu svakodnevicu

Satira opisuje stanje u Srbiji danas. Preko serije "Bela lađa" sve je rečeno, Siniša Pavić je to odlično napisao. "Bolji život" i "Srećni ljudi" su bile građanske serije, ali "Bela lađa" je velika satira o trenutnom političkom stanju.

Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" beogradski glumac Milenko Pavlov, poznat po komičnim nastupima za koje je i nagrađen priznanjem "Radoje Domanović", koju dodjeljuje zadužbina koja nosi ime ovog pisca i djeluje pri Udruženju književnika Srbije. On se u ponedjeljak uveče predstavio banjalučkoj publici monodramom "Ah, kako sam pametan".

* GLAS: Komedija je žanr predstave u kojem najčešće igrate. Da li publika najčešće dolazi u pozorište da gleda komedije?

PAVLOV: Ljudi su oduvek voleli da dolaze na predstave da bi se smejali. Glumci sada malo bliže prilaze publici, zato što pozorište u Srbiji ima sve manje publike, jer su nas bacili na tržište. A umetnost ne može da se baca na tržište. Druge države neverovatno brinu o svojoj umetnosti, operskoj, scenskoj, slikarstvu, književnosti, filmu... Međutim, kod nas to nije tako. Prinuđeni smo da sami radimo, pa postoji niz privatnih trupa i pozorišta. Pokušavamo da vratimo publiku, jer svi ti prizemni programi na televiziji su pornografski sadržaji koji jednostavno teraju čoveka da sedi satima i gleda to. Te strane serije, sa jeftinom režijom i glumcima, vrlo malo gledam, ali vidim da predstavljaju kvazi-ljubav. Putem televizije koja je najjači medij, vaspitana je publika, koja sada dolazi kod nas u pozorište. Malo ima prave pozorišne publike.

* GLAS: U seriji "Bela lađa" igrate lik Piljkića. Na koji način ova serija utiče na publiku?

PAVLOV: Naš narod voli da gleda domaće serije. Ovih dana sam prolazio kroz Hrvatsku i oni gledaju serije iz Srbije. "Bela lađa" je satirična serija koja direktno aludira na političare i na stanje u društvu. Nadam se da ćemo od jeseni nastaviti da snimamo nove epizode, samo da ih pisac napiše još.

* GLAS: Televizijska publika Vas je upoznala preko lika Radojice Ilića u seriji "Srećni ljudi". Je li je neminovno za svakog glumca da ga, kada zaigra u seriji, svi prepoznaju, dok godinama igra u pozorištu i za njega zna mali broj ljudi?

PAVLOV: Nažalost, televizija je takva, ali i celokupno stanje oko nas. Stalno govorim da ima sjajnih glumaca u Somboru, Zrenjaninu, Leskovcu, a mi to ne znamo. Znam da u Banjaluci ima jako mnogo mladih i dobrih glumaca. Kad gostuju u Beogradu, ko pogleda predstavu, pogleda i to je to. Glumca jedino može da proslavi neka serija. Ne drama i jedno pojavljivanje na televiziji, nego učestalije "kretanje" pred televizijskom publikom. Sada imamo mnogo glumaca, otvorene su i privatne akademije. Srpsko područje, a tu računam i Crnu Goru, svake godine dobije stotinu glumaca. Među njima se pojavljuje izuzetan kvalitet i zaista ima sjajnih mladih glumaca, ali nemaju svi šansu da se dokažu. Sedim u kafiću i neko mi kaže: "Evo ovo ti je koleginica koja je završila neku privatnu akademiju i radi kao kelnerica". A tata je dao puno para da ona to završi. Mladi glumci prave trupe i pokušavaju da urade nešto sa pozorištem, međutim, televizija je tu učinila presudnu ulogu. U posljednjih dvadesetak godina dosta su tu pomogli i reditelji, koji su pokušavali da naprave tzv. rediteljsko pozorište i da budu pametniji od pisca. Najteži književni oblik za pisanje je drama, jer kroz dijaloge treba ispričati celi roman. Reditelji su eksperimentima pokušavali da nadmudre pisca. Pozorište kao institucija postoji tri hiljade godina, a još kod Helena su postojali pozorišni festivali sa savršenom organizacijom. Pozorišta su i danas puna, npr. u Moskvi, ali narod tamo ima umetničke potrebe. A mi smo kao nešto u tranziciji i nemamo potrebu za tim.

* GLAS: Koje nove projekte planirate za sljedeću pozorišnu sezonu?

PAVLOV: Planiram jedan jesenji kabare, pokušavamo da otvorimo novo pozorište na Slaviji. Trudimo se, ali bez reklame nema ništa, a ona mnogo košta. U kabareu bi trebalo da se pojavi jedna rok pevačica.

"Ah, kako sam pametan"

* GLAS: Šta Vas je podstaklo da napravite kolaž predstavu "Ah, kako sam pametan"?

PAVLOV: Uzeo sam najzanimljivije delove, naročito satirične. Odlučio sam da krenem od Tita, a kasnije sam se vratio komediji, ali ne onoj vulgarnoj. Uglavnom su to isečci iz raznih komada.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.