Marijana Savić: Simbolični kontrast u francuskoj kinematografiji

Postoje značajne razlike između kulturne scene u Republici Srpskoj i one u inostranstvu, kao vjerovatno i u drugim segmentima društveno-sociološke sfere. Kultura je ogledalo razvijenosti jednog društva i treba je njegovati, kao i ulagati u nju.

Rekla je ovo u intervjuu za "Glas Srpske" akademska slikarka Marijana Savić iz Banjaluke, koja je likovnu akademiju završila u Milanu. Njenu izložbu "Nouvelle noir", koja bi uskoro trebalo da bude predstavljena i u nekim galerijama u Beogradu, Banjalučani su nedavno imali priliku da pogledaju u LTG galeriji.

- Želim da naglasim važnost razvijanja što intenzivnijih kontakata između kulturnih radnika u Republici Srpskoj i njihovih kolega u inostranstvu, organizovanja zajedničkog djelovanja po pitanju izložbi, stimulisanja nadarenih pojedinaca i usvajanja pozitivnih iskustava iz inostranstva - rekla je Savićeva.

* GLAS: Odakle interesovanje za francusku kinematografiju, koju ste koristili kao omaž u izložbi koju su Banjalučani imali priliku da vide u LTG galeriji?

SAVIĆ: Kinematografija uopšte, uključujući i francusku, u znatnoj mjeri se obrađivala još na akademiji, što je samo pojačalo moje već izgrađeno interesovanje za estetiku i simbolizam filmske fotografije. Konkretno, omaž "novom talasu" francuske kinematografije, odnosno "noir" filmovima, inspirisan je izuzetno zanimljivim simboličnim kontrastom u fotografiji tih filmova. Za ovu izložbu su korišćene sekvence iz filmova "Vivre sa vie, Masculin Faminine", "â bout se souffle" u režiji Žan-Lika Godara, "Les Amante" u režiji Luja Mala, "La Notte" u režiji Mikelanđela Antonionija.

* GLAS: Slike su rađene u kombinaciji fotografije, crteža i akrilika. Možete li nam pojasniti kako ste se "izborili" sa izazovom korišćenja ovih tehnika u stvaranju Vaših djela?

SAVIĆ: Akrilik je tehnika koju često koristim, zbog njenih vrlo praktičnih i izražajnih karakteristika. Crtežom se sa zadovoljstvom bavim još od djetinjstva i kada se to spoji sa mojom sklonošću ka estetici filmske fotografije, došlo je do spontanog i, nadam se, zanimljivog umjetničkog rada. Sam proces stvaranja, odnosno slikanja je nešto što je dolazilo prirodno. Kada je riječ o inspiraciji, najinterasantniji mi je Markesov citat da inspiracija nikad ne dolazi najavljena. Tako da i mene samu uvijek iznenađuje.

* GLAS: Vaše slike neodoljivo podsjećaju na neku vrstu strip formata. Koliko se one zaista mogu porediti sa stripom?

SAVIĆ: Zanimljivo pitanje, moram priznati. Strip format je jako interesantan i pohvalila bih rad Marjane Satrapi, ali moja posljednja izložba nije imala naglasak na strip formatu, već možda asocira na to zbog prirode filmske fotografije tog perioda francuske kinematografije.

Žena na slikama

* GLAS: Možete li nam nešto više reći o pasioniranosti ženom na Vašim slikama?

SAVIĆ: Kako ste već to naveli, pasioniranost ženom je već odranije prisutna u mom radu. Prisustvo žene, svih njenih raspoloženja, socioloških uglova, dvostruki identitet, kao i njene same prirode su glavne tematike u mom dosadašnjem radu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.