Marija Novaković za "Glas": Mlade ljude usmjeravati prema autentičnosti

Nagrade nisu jedino mjerilo kvaliteta, ali svakako da sam zahvalna i ponosna što se dosada ni sa jednog festivala nismo vratili "praznih šaka". Ovim izvođenjem smo zaokružili broj od 20 nagrada i drago mi je da je struka prepoznala vrijednost ove predstave, pogotovo jer su u žiriju bile kolege čiji rad poštujem.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" Marija Novaković, glumica i režiser, komentarišući Nagradu za najbolju predstavu koju je njen glumački ansambl Teatar mladih BN iz Bijeljine osvojio na 25. Festivalu omladinskih pozorišta Republike Srpske u Bratuncu za predstavu "Kad smo mi bili u našim godinama". Ona ističe da je izrazito ponosna na uspjeh predstave kod publike i na svoju mladu glumačku ekipu koja je samostalno i uspješno iznijela gostovanje na festivalu.

- Još više sam ponosna na to što smo uspjeli da napravimo predstavu koja komunicira sa mladima širom naše zemlje, jer gdje god da smo je igrali pobrala je simpatije publike, što znači da smo na korak bliže našem cilju da što više mladih ljudi dovedemo u teatar, a najponosnija sam na svoju djecu, kako ih nesebično nazivam, što su pokazali da su jedan izvanredan tim koji može sam da iznese i riješi sve izazove koje nosi gostovanje na festivalu, zbog spriječenosti da ovaj put idem sa njima. Iz Bratunca su se vratili puni pozitivnih utisaka, kako zbog dobro obavljenih zadataka i povratne reakcije žirija i publike, tako i zbog novih poznanstava i iskustava uz koje rastu, rekla je Novaković.

GLAS: Žiri je u obrazloženju istakao da se predstava izdvojila angažovanim odnosom prema temi, ali i snažnim autorskim pečatom. Kako je izgledao proces rada na ovoj predstavi i šta vam je bilo najvažnije da prenesete na scenu?

NOVAKOVIĆ: U svakom istraživačkom procesu, kakav je i ovaj, ono što je najvažnije samo se izdvoji. Stvar koja je meni bitna u radu sa mladima jeste da ih osmjelilim da se upuste u istraživanje i da im ne smetam u kreativnom izražavanju. Prvenstveno biramo temu koja ih se duboko tiče, zatim slijede razgovori, debate i imrovizacije da bismo stvorili ideju vodilju, na osnovu koje krećem da pišem tekst koji nastaje do kraja procesa. Nikad na početku ne znamo kakav će rezultat zapravo biti i to je ono najljepše, jer nas upravo to uči da vjerujemo procesu stvaranja kao ultimativnom razlogu zašto se i bavimo pozorištem, a iz kojeg ćemo svakako izaći promijenjeni.

GLAS: Mlade glumice Teodora Goronja i Isidora Adžić takođe su nagrađene za svoje glumačke kreacije. Kakva je bila saradnja sa njima tokom rada na likovima i koliko je za reditelja i mentora važno usmjeravati mlade glumce ka autentičnosti?

NOVAKOVIĆ: Mlade ljude generalno treba usmjeravati ka autentičnosti, nevezano da li se bave glumom ili ne, samo što je gluma savršen alat da je spoznaju. To nije nešto što se nameće, već upravo ono što ispliva iz svakog onda kada je ne traži pod svaku cijenu i kada se riješi viškova i očekivanja drugih. Smatram da je povjerenje koje reditelj da glumcu ključno za ispoljavanje glumčeve autentičnosti. Ne nametati im svoje stavove, dozvoliti da misle i osjećaju se drugačije, ne biti isključiv, dopustiti da i mi od njih naučimo, jer tako će i oni, kako grade sopstvenu autentičnost, naučiti da poštuju autentičnost nekoga ko je potpuno drugačiji od njih. Teodora i Isidora su to i dokazale kroz priznanja koja su im uručena, ali vjerujte, svako od naših članova je izrazito autentičan i toliko su različiti da ih je samo teatar mogao spojiti u jednu grupu, koja, ispostavilo se, savršeno funkcioniše.

GLAS: Predstava je pokazala da ima neposrednu komunikaciju sa publikom svih generacija. Šta nam priča o tinejdžerima danas govori o odraslima, jesmo li zaista zaboravili kako je to "kad smo mi bili u našim godinama"?

NOVAKOVIĆ: Žao mi je ljudi koji su zaboravili taj veoma važan period odrastanja kada se nalaziš na prelazu između djeteta i odrasle osobe koja radi od osam do četiri. Nažalost, po onome što viđamo svaki dan, čini se da dosta ljudi jeste. Ipak, pitanja koja sebi krećemo postavljati u tom periodu prate nas čitav život, pa su se i mnogi pripadnici starijih generacija uspjeli poistovijetiti sa našim likovima, a neki čak i vratiti u tu etapu života sa slatko-gorkim osjećajem sjetne radosti.

GLAS: U Bijeljii ste jedni teatar za mlade koji kroz predstave i radionice pomaže d‌jeci i tinejdžerima da razviju svoje glumačke sposobnosti, kreativnost i samopouzdanje. Koliko je rad u okviru Teatra mladih BN zapravo specifičan i šta za mlade ljude u Bijeljini znači postojanje jednog takvog pozorišnog prostora?

NOVAKOVIĆ: To bi bilo najbolje da pitate moju djecu, a ono što ja vidim su mladi koji se kreativno druže, koji su nečemu posvećeni i nešto čine za zajednicu. Samim tim i čitava zajednica izgleda za nijansu ljepša, a budućnost svjetlija.

GLAS: Kakvi su dalji planovi za život ove predstave i šta je sljedeće u planu kada je u pitanju rad Teatra mladih BN?

NOVAKOVIĆ: Naš sljedeći cilj je da stvorimo repertoar, čiji će dio svakako biti i ova predstava. Do sada to nismo uspjeli da uradimo zbog manjka sluha ljudi na pozicijama od kojih to direktno zavisi, jer se u Bijeljini svi umjetnički događaji odvijaju na jednom mjestu, na kojem mi, očigledno, nismo na listi prioriteta. Nadam se da će to u budućnosti da se promijeni, a mi nastavljamo stvarati nove predstave. Trenutno radimo na mjuziklu „Kosa“, čija premijera se očekuje krajem godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.