Luka Dragić: Pozorište preživljava dok se bavi životom

Pozorište može biti bilo kakvo, ali sigurno da postaje relevantnije onog trenutka kada se neki problemi reflektuju na sceni i kada ono odražava naš život. Teatar je preživio toliko godina baš zato što je postavljao važna pitanja.

Rekao je ovo u intervjuu za “Glas Srpske” zagrebački glumac Luka Dragić, koji iza sebe ima brojne uloge u pozorištima, a među njima i rolu Hamleta koju je odigrao na tvrđavi Lovrijenac u Dubrovniku. Tumačeći više uloga u komadu “Terapija” Jordana Cvetanovića u režiji Maje Šimić, Dragić gostuje na scenama pozorišta u okruženju.

* GLAS: Kakva iskustva nosite sa rada na predstavi “Terapija” u kojoj igrate više likova?

DRAGIĆ: Kao što i sam naslov kaže, rad na ovoj predstavi bio je terapijski, baš zbog izrazitog glumačkog rada. Riječ je o blagom radu, bez izrazitog režijskog zahvata, baš za glumačko uživanje. Pošto ne tumačim samo jedan lik, sam proces se dosta razlikuje od svega što sam ranije radio. Svaka predstava nosi svoje detalje i uvijek uživam u manjim ili većim različitostima uloga koje radim.

* GLAS: Prepoznaje li uvijek publika poruku koju ova predstava nosi?

DRAGIĆ: Matična scena na kojoj igramo predstavu je mala i imam 70 mjesta za publiku. Tu je publika puno bliže sceni, nego kada je riječ o velikim scenama. Čini mi se da velika scena čini predstavu boljom, a i meni je draža od male. Navikao sam da većinu predstava igram na velikoj sceni i nekako mi ona daje dublji dah, a samim tim i više prostora. Primjećujem da publika dobro reaguje, a lakše mi je da neke rečenice izgovorim sa veće daljine.

* GLAS: Jesu li pozorištima neophodne predstave koje se bave aktuelnim društvenim temama?

DRAGIĆ: Takve predstave su potrebne, ali uvijek je lakši put zasmijavanje publike. Ne smatram da je to lako napraviti, ali to je jednostavniji put za organizaciju i politiku jednog teatra. Komedije će uvijek lakše privući publiku. Međutim, treba govoriti i o problemima i postavljati pitanja.

* GLAS: Ne spadate u one glumce koji igraju u sapunicama. Da li je pozorište Vaš konačan izbor?

DRAGIĆ: Lijepo je da glumci imaju posla, posebno u ovom vremenu koje je teško i kako često govorimo recesijsko. Uvijek je bila neka recesija i koliko se sjećam, uvijek se govorilo o krizi. Mogu da govorim samo u svoje ime i ne osuđujem nikoga ko igra u sapunicama. Međutim, sapunice se snimaju velikom brzinom pa mislim da ne bih mogao da obavim svoj posao, a onda to ne bih mogao pravdati pred sobom. To je razlog zbog kojeg izbjegavam sapunice. Ali ostaje i ono “Nikad ne reci nikad” i ne znaš koja će te prilika natjerati da nešto radiš. Imam puno poštovanje prema kolegama koje rade sapunice. Naravno, ne bježim od televizije i filma, ali ne želim to raditi pod svaku cijenu. Trenutno snimam seriju od 12 epizoda koja se radi filmskim tempom.          

“Rat i mir”

Luka Dragić je član ansambla zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta, a kao najpoznatija uloga izdvaja se lik Hamleta u istoimenoj predstavi koja je premijeru imala na Dubrovačkim ljetnim igrama. Jedna od rola koje igra je i uloga ljubavnika Nataše Rostove u predstavi “Rat i mir” koju je po romanu Lava Nikolajeviča Tolstoja režirao Tomaž Pandur.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.