Ljuska

Život je izložen dejstvu beskrajnog mnoštva nesrećnih slučaja, i njegovo povoljno odvijanje mogu da osujete ili naprosto presijeku i okončaju drugi grabljiviji oblici organskog života ili pak ćudljivosti neorganskih prirodnih sila.

Zbog toga je za sva živa bića neophodno da budu zaštićena od spoljašnjih prijetnji, posredstvom različitih vrsta oklopa koji njihovu ranjivost štite od naleta snage iz spoljašnjosti. Živa bića najranjivija su u praskozorje svog životnog doba, pa ih tada priroda skriva u unutrašnjosti oklopne obline stomaka, jajeta, ili zemlje zemaljske; i u suton svog životnog doba, kada im je nagon za samostalnu zaštitu od spoljašnjosti zapravo ojačao oklop umanjivši im značajno osjetljivost kože, ljušture, ili kore, ali to je ipak samo posljedica sudbinski neobnovljive iscijeđenosti životnih sokova.

Čovjek se prema svojoj odbrambenoj ljusci odnosi nesvjesno i svjesno, jer njegovu svjesnu namjeru da se zaštiti prate i njegovi nagonski postupci, a njegovo nesvjesno nastojanje da se zaštiti prati i njegovo svjesno ponašanje. Ove suprotnosti pomućuju čovjeku jasno sagledavanje djelotvornosti njegove odbrambene ljuske, jer se pokazuje da mu je njen oklop nekad suvišan sputavajući teret a nekad nasušno potreban zaklon. Otud čovjekova zbunjenost, koja je opet i svjesna i nesvjesna, i koja je uzrok dodatnog čovjekovog nespokojnog, i svjesnog i nesvjesnog, doživljavanja sopstvene ranjivosti, čak i onda kada mu ne prijeti neposredna opasnost. Skladištenju toplote i hrane za predvidive hladne i gladne dane, koje se zapaža i kod drugih vrsta bića, čovjek pridodaje i zaštitu u vidu zdravstvenog osiguranja ili novčane ušteđevine za nepredvidive crne dane.

Takođe, pored sopstvenog života, čovjek bi da zaštiti i sve ostalo, živo i neživo, duhovno i predmetno, što doživljava kao svoje: ograđuje zemlju i kuću, prska biljke, vakciniše životinje, bdije nad porodicom, bori se za pleme, koriči knjige, lakira slike, snima zvukove, pohranjuje podatke, utiskuje zaštitni znak ljuske... Međutim, priroda je, kao i u ostala bića, usadila u čovjeka jednostavnu i duboku spoznaju njene opšte zakonitosti po kojoj je visina stepena primijenjene zaštite obrnuto srazmjerna visini stepena raspoložive snage, jer zaštita je potrebna slabosti a ne snazi. Znajući to, ili sluteći to, naša sposobnost za prerušavanje navlači oklopnu krinku snage na lice naše slabosti, dok istinski raspoloživa snaga u nama uvijek izbija s goluždravom bezbrižnošću iz zaštitne ljudske ljuske.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.