Ljubomir Stahov: Kozari umjetnik ne može da odoli

Da se likovni umjetnik najbolje izražava kada boja na platnima titra ili se sliva niz sliku kao suze, te kroz izdužene poredane skulpture, govori i primjer slikara i skulptora Ljubomira Stahova, sa kojim se Prijedor ponosi, jer je ponikao upravo u dolini Sane i svoj raskošni talenat prosuo na sve strane.

Ovaj, po mnogo čemu zanimljiv umjetnik, danas živi u Zagrebu, gdje radi kao redovni profesor na Akademiji likovnih umjetnosti.

Apstrakcija sa uporištem u prirodi zastupljena je u stvaralaštvu Ljubomira Stahova, rođenog u Kamičanima kod Prijedora, koje je napustio još krajem šezdesetih. Poslije Škole primijenjenih umjetnosti u Sarajevu 1967. godine u klasi Mice Todorović i Bore Aleksića, završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1974. godine u klasi Šime Perića, a potom majstorsku radionicu Krste Hegedušića od 1974. do 1978. godine.

U svojim slikama u ulju na platnu, grafikama, ili skulpturama od gvožđa, bronze i terakote umjetnik se drži asocijacija iz pojavne stvarnosti, preoblikujući ih osebujnim likovnim jezikom.

U izdanju Zbirke Biškupić objavljene su mu tri bibliografske knjige. Imao je više od 30 samostalnih i učestvovao na oko 200 kolektivnih izložbi (međunarodnih bijenala, trijenala, crteža i grafike). Dobitnik je brojnih nagrada za slikarstvo, crtež i grafiku. Na kratki razgovor privoljeli smo ga na jednoj od izložbi u Muzeju Kozare u Prijedoru, za vrijeme trajanja Likovne kolonije "Sreten Stojanović" na Kozari, čiji je i on učesnik.

* GLAS: Da li su likovne kolonije bliske u Vašem radu, posjećujete li ih? Kakav značaj za Vas ima kolonija na Kozari?

STAHOV: S obzirom na to da sam iz ovog kraja, rado sam se odazvao na poziv selektora Predraga Marjanovića, koji je sjajan organizator. Inače na kolonije ne idem.

* GLAS: Šta mislite o Likovnoj koloniji "Sreten Stojanović", koja se već petu godinu organizuje na Kozari i u kojoj i Vi učestvujete?

STAHOV: Sastav kolonije je pravi i to me je najviše i opredijelilo da učestvujem u njenom radu, ali i poziv selektora je uticao jer se dugo poznajemo i prijatelji smo. Svakako da je i mjesto održavanja kolonije uticalo na to da se pojavim. Sve zajedno je doprinijelo mom dolasku. Jer, Kozara je vječna inspiracija umjetnika, kojoj ni ja nisam odolio.

* GLAS: Da li ste kao dječak maštali da budete to što ste danas, bar jednim dijelom?

STAHOV. Ne. Sve je počelo kada sam došao u Primijenjenu školu u Sarajevo, poslije toga na Likovnu akademiju u Zagreb i tamo ostao da radim na akademiji kao profesor.

* GLAS: Jedna cjelokupna izložba Vaših skulptura u Tifološkom muzeju u Zagrebu bila je posvećena licima sa posebnim potrebama, slijepim i slabovidim. Kako objašnjavate ideju da se organizuje jedna ovakva izložba?

STAHOV: To je bio projekat, odnosno ciklus Taktilne galerije Tifološkog muzeja. Oni su me pozvali, jer su prepoznali te skulpture, da bi slijepi tu mogli taktilno čitati i ja sam se sa zadovoljstvom odazvao. Idejna koncepcija postavke izložbe prilagođena je kretanju slijepih i slabovidnih osoba, te taktilnom doživljavanju trodimenzionalne skulpture. Centralni dio izložbenog prostora bio je slobodan, da bi omogućio što bolju komunikaciju sa izloženim eksponatima, a za slijepe i slabovidne osobe pregledan redoslijed radova koji im omogućava lakše kretanje izložbenim prostorom. Izložba je sastavljena od skulptura u bronzi i terakoti.

* GLAS: Šta Vas više ispunjava, da li likovna umjetnost, dok slikate, vajate, izrađujete skulpturu ili rad sa studentima na Univerzitetu?

STAHOV: Kao umjetnik više bih se opredijelio za rad, slikanje, vajanje, to sam ja, tu sam svoj. Kada je u pitanju rad sa studentima, to je opet drugačiji izazov. Tu se ipak morate prilagođavati mladim ljudima, što donosi nova saznanja i uvijek novo učenje, koja raduje svakog čovjeka.

* GLAS: Kojem umjetničkom pravcu najradije pristupate u svom radu?

STAHOV: Apstraktnom ekspresionizmu, koji se može nazvati i egzistencijalnom umjetnošću, zato što u djelima umjetnika ovog pravca preovladava traženje identiteta i odgovora na pitanja o ljudskoj egzistenciji. Emocije su u ovom slikarskom pokretu izražene uglavnom u nepredmetnim formama i proizvoljnog su kolorita.

Zavičaj

* GLAS: Iz rodnog kraja ste davno otišli. Koliko često uspijevate da mu se vraćate?

STAHOV: Da, otišao sam 1967. godine iz Kamičana, gdje sam rođen i iz Prijedora, ali često dolazim ovamo, svake godine, korijeni me vuku, to je prirodno. Rođen sam u jeku ratnih dešavanja, djetinjstvo sam zapamtio kao veoma težak, ali radostan period svog života. Možda se tom dječaku uvijek iznova vraćam, kako bih pronašao nešto što sam odlaskom zaboravio ili u svom rodnom kraju nisam ranije primijetio.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.