Ljubica Milanović: Pozorište, ljubav i razlog za stvaranje

BEOGRAD - Scenografija nije umetnost sama za sebe. Ona mora odgovoriti svim zahtevima teksta, režije, glumačkim potrebama, mora biti funkcionalna, a ne lepa.

A da li će biti velika i skupa ili naizgled jednostavna, ali inteligentno promišljena i na nivou simbola pitanje je dogovora i koncepta koji reditelj i scenograf osmišljavaju - rekla je za "Glas Srpske" scenograf Ljubica Milanović iz Beograda, koja je nagrađena za scenografiju i kostime na pozorišnom festivalu u Brčkom.    

Milanovićeva je nagrade dobila za rad na predstavi "Metro-priče iz bijelog svijeta", koju je u septembru na večernju scenu Dječijeg pozorišta Republike Srpske postavio Jovica Pavić.

Ona je diplomirala scenografiju na Fakultetu primenjenih umetnosti u Beogradu, u klasi profesora Geroslava Zarića.

- Svako iskustvo van Beograda za mene je dragoceno, pa tako i rad u Banjoj Luci, kao i odlazak na festival u Brčko, gde se susreću pozorišni stvaraoci iz Sarajeva, Banje Luke, Tuzle, Mostara, Beograda, Zagreba... Drago mi je što sam imala priliku da se sretnem sa već profesionalno ostvarenim i priznatim rediteljima, glumcima sa čijim radom kolege moje generacije u Srbiji nisu upoznate. Dobiti priznanje za svoj rad u takvoj sredini meni je bila čast - kaže Milanovićeva.

Prema njenim riječima, rad na predstavi "Metro-priče iz bijelog svijeta" bio je zahtjevan, ali je dobila punu podršku od cijelog pozorišnog tima, sa direktorom Dječijeg pozorišta Predragom Bjeloševićem na čelu.

- Bez tehničkog sektora u Dječijem pozorištu RS scenografiju bi bilo nemoguće realizovati, u suprotnom ona ostaje samo "lepa" slika na papiru. Scenografija i kostim su materijalni činioci pozorišne predstave, opipljivi i jasno vidljivi, tako da bez solidnih finansijskih sredstava i tehničke podrške pozorišta, majstora, svetlo-majstora, dekoratera, krojača i svih onih ljudi zaposlenih iza scene oni ne bi postojali - rekla je Milanovićeva.

Ona je dodala da obnovljena scena Dječijeg pozorišta pruža odlične mogućnosti, moderna je i ispunjava sve tehničke uslove, tako da scenograf može "udobno" i sa uživanjem kreirati na njoj.

- Počela sam da radim za vreme studija, asistirala sam starijim kolegama, radila samostalno na filmu, televiziji, scenografiju za reklame… Pozorište, ljubav i razlog zbog kojeg sam upisala scenografiju ostajalo je po strani kao nešto nedostižno i privilegija retkih. Ovo je moja prva samostalna pozorišna scenografija. Zahvalna sam reditelju Jovici Paviću, koji je odabrao baš mene, samo na osnovu sećanja na jedan moj fakultetski zadatak koji je pre četiri godine video na izložbi u Beogradu - ispričala je Milanovićeva.

Ona smatra da većina publike scenografiju doživljava kao nešto što je pozadina priči i glumcima.

- Scenografija je vizuelizacija dramskog teksta. Publika je obično doživljava kao lepu ili ružnu, pa će tako za scenu u predstavi "Metro-priče iz bijelog svijeta" verovatno primetiti da je velika, sjajna, realna, moderna i nekima lepa. Ja se, naravno, ne mogu složiti sa tim. Dizajn scene je pitanje dogovora, koncepta koji prave scenograf i reditelj - naglasila je Milanovićeva.

Da je zaista na poseban način doživjela rad na predstavi "Metro-priče iz bijelog svijeta", govori i njeno objašnjenje o tome kako je došla do rješenja za izgled scene.

- Metro stanica takvu kakvu smo mi napravili ne postoji nigde, ona je mešavine mašte, mojih doživljaja, kolaž različitih prostora transponovanih u jedan, jednu stilizaciju metro stanice - zaključila je Ljubica Milanović.

Moderan teatar 

- Smatram da nije važno da li je radnja predstave smeštena u prošlost, sadašnjost ili možda budućnost, bitno je praviti moderan teatar, tragati za novim sredstvima izražavanja i novim rešenjima. Ako je radnja smeštena u prošlost, ne znači da nije aktuelna i atraktivna i za savremenog čoveka - kaže Ljubica Milanović.            

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.