Ljiljana Čekić: Šopalovići svevremena drama

Mirna Pijetlović
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Ljiljana Čekić: Šopalovići svevremena drama

Izuzetna mi je čast što sam imala priliku da zaigram jednu od glavnih uloga u predstavi "Putujuće pozorište Šopalović" u režiji Vladimira Lazića, koja se na daskama Narodnog pozorišta Republike Srpske igrala prije više od 20 godina.

Rekla je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" banjalučka glumica Ljiljana Čekić, koja se pojavila u jednoj od glavnih uloga u jednom od najvažnijih tekstova dramske literature Ljubomira Simovića.

- U ovom komadu bavimo se onim što najbolje znamo, znači pozorište se bavi samo sobom, a ne samo ratnom pričom koja je na neki način bekgraund. Uvjerena sam da će predstava zadovoljiti ukuse i publike i kritike - rekla je Ljiljana Čekić.
* GLAS: S obzirom na to da je Vaša ideja bila da se tekst "Putujuće pozorište Šopalović" postavi na scenu, kakav je bio izazov učestvovati u takvom jednom projektu?

ČEKIĆ: Tekstovi Ljubomira Simovića predstavljaju najznačajnija djela  naše dramske literature. Ja sam svojevremeno objavila i svoju analizu Simovićeve "Hasanaginice"  u časopisu "Slovesa". Igrati u "Šopalovićima" velika je čast i izazov za svakog glumca. Ne vjerujem da postoji glumac na našim prostorima koji ne bi volio da odigra neki od njegovih likova. 

* GLAS: Kakav danas ima značaj Simovićev tekst, s obzirom na to da je pisan 40-ih godina, a dobar dio sličnih situacija smo doživjeli i 90-ih godina?

ČEKIĆ: Kao i svi drugi veliki tekstovi, i drama "Putujuće pozorište Šopalović" je savremena i svevremena.

* GLAS: Tumačite jednu od glavnih uloga u predstavi. Možete li nam reći na koji način ste doživjeli svoj lik i kako ste ga gradili na sceni?

ČEKIĆ: Igram glumicu koja je u pozorištu doživjela svoje trenutke slave, kao i padove, kao neminovnost ljudskog življenja. To je žena koja zna da nosi usud svoje profesije, koja zna da ostane dostojanstvena i ponosna i onda kada se suočava sa blizinom smrti, kada je guraju u blato ili kada umire od gladi.
* GLAS: Simovićev tekst se, između ostalog, bavi i granicom između pozorišta i realnosti. Postoji li ta granica između realnosti i teatra?

ČEKIĆ: Naravno. Kada ne bi bilo razlike, pozorište bi bilo nepodnošljivo. 

* GLAS: Kakvo je iskustvo bilo sarađivati sa rediteljem Vladimirom Lazićem?

ČEKIĆ: Sa Vladimirom Lazićem sam radila i prije desetak godina kada je režirao "Lažu i paralažu". Ostao je isti. Beskompromisan kada je u pitanju umjetnički čin. Teatarski stvaralac koji nikada nije zadovoljan i koji neprekidno pronalazi novija i bolja rješenja. Pošten i dosljedan u svojoj ljubavi i vjeri u teatarsku moć.

* GLAS: Koliko ste zadovoljni "finalnim proizvodom" i reakcijom publike poslije premijere?

ČEKIĆ: Mislim da je predstava izuzetno dobra. Takve su i reakcije publike.

Administracija

* GLAS: Radite li na nekim novim projektima?

ČEKIĆ: Osim što igram u predstavi "Putujuće pozorište Šopalović", trenutno se bavim administracijom. Nije pretjerano kreativno, ali, ko zna.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.