Ljiljana Čekić - Emocije iz dubine scene

BANjA LUKA - Naša publika je kao i svaka druga. Čovjek jede ono što mu se servira. Tako i publika gleda ono što joj se prikazuje. Ako ih naviknemo da gledaju barem jednog ili dva Šekspira godišnje, onda će ta publika biti uvježbana, imaće kondiciju da gleda predstave koje traju, recimo, tri sata.

Ovo je rekla dramski umjetnik-stručni saradnik Narodnog pozorišta Republike Srpske Ljiljana Čekić, koja igra u novoj predstavi Pozorišta Prijedor "Grobnica za Borisa Davidoviča", po tekstu Danila Kiša, a u režiji Gradimira Gojera.

- Kišov tekst "Grobnica za Borisa Davidoviča" je poslužio kao osnova za ovaj komad, ali je reditelj tokom rada na predstavi uradio određenu vrstu dogradnje. Ništa nije mijenjao i svaka riječ koja se čuje sa scene je autentična Kišova rečenica. Pošto je Kiš sam po sebi složen i dosta kompleksan pisac, da bi približio ovu predstavu gledaocima, Gojer je dodavao druge tekstove koji su takođe iz Kišovog opusa - rekla je Čekićeva.

Osim uloge gospođe Popko, Ljiljana Čekić u ovom komadu igra i damu iz kabarea, koja je, kako ona kaže, jedna vrsta komentatora.

- S jedne strane je gospođa Popko, koja se nalazi u dubini scene, koja ima jasnu emociju, jasne odnose, koja ima partnere. I to je nešto što je uobičajen glumački zadatak. Ali, sa druge strane je komentator koji sjedi na proscenijumu i koji se tu nalazi sa pauzama, neka skoro dva i po sata i govori desetak, petnaest monologa - istakla je Čekićeva.

Ova uloga je, kaže, bila veoma teška, jer je monološka struktura sama po sebi komplikovana, a sugestivnost kojom se govori mora biti toliko velika da drži pažnju publike.

Ova glumica nedavno je objavila knjigu "Tok u glumačkoj umjetnosti", koja je publikacija njenog magistarskog rada.

- Bavim se estetikom glume, na način u kojem objašnjavam da je gluma unutrašnje motivisana radnja. Kada glumac koji je nešto doživio, ali nije imao artikulisano izrečenu misao, pronađe to u rukopisu svoga kolege, onda mislim da je to vrlo korisno - istakla je Čekićeva.

Dodala je da je posebno raduje što su i ljudi koji nisu iz svijeta pozorišne umjetnosti za ovu knjigu rekli da je veoma zanimljiva i korisna.

Doktorska teza

- U doktorskoj tezi se bavim istraživanjem pozorišta u Banjoj Luci, u periodu od 1930. do 1934. godine. Mislim da je to značajno, pogotovo zato što su se pojavile neke teze da ovom gradu nije trebalo pozorište. Ali, grad mi nije pomogao sufinansiranjem ove teze. Valjda zbog recesije, prvo što se "reže" su finansije za naučnoistraživački rad - naglasila je Ljiljana Čekić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.