Lako je drugima

Od malih nogu, suzdržan koliko mogu, osvrćem se oko sebe i zavidim. U obdaništu sam često ostajao u društvu vaspitačice i zavisti po odlasku druge djece, jer su po njih roditelji dolazili prije mojih; a onda kada nisu, mislio sam da će možda najbolji provod da se rasplamsa baš nakon što me odvedu. Druga djeca, takođe, imala su u blizini djedove, bake, tetke, stričeve, ujake..., koji znaju da daju poklone i vode na raznorazna mjesta.

Osim brata i roditelja, moja rodbina bila je prostorno udaljena i nije bila redovan izvor takvih blagodati. Da je bar bila dovoljno daleko, u stranim zemljama sa šarenilom robe široke potrošnje, pomogla bi u suzbijanju moje zavisti izazvane pristizanjem tamošnjih proizvoda u ruke ovdašnje druge djece, posredstvom njihove rodbine iz inostranstva.

Onda sam od odraslih čuo opštevažeće opravdanje za sve vrste zavisti i odmah ga usvojio: lako je njima.

Poslije sam zavidio vršnjacima na tjelesnim i duhovnim znacima polne zrelosti i razigranosti. Prvo muškarcima heteroseksualcima, na muževnosti, pa muškarcima homoseksualcima, na bezazlenoj pristupačnosti kod žena. Najveću zavist u polnom sazrijevanju ipak su mi izazivale žene, jer su one već bile to u šta sam nastojao da proniknem, ne bih li im se približio. Sa poražavajućom nedostižnošću zavidio sam ženskoj homoseksualnosti, a došao sam i dotle da zavidim ženama na tome što, govoreći o sebi i koristeći isti jezik kao i ja, mogu da govore u ženskom rodu, ističući tako gospodarenje tajnom koju sam istraživao.

Čudovište moje zavisti tovilo se i postajalo neizbirljivo u svojoj proždrljivosti svega jestivog tuđeg: lični i poslovni uspjeh, stvaralačko dostignuće, prirodna ljepota, ugled narodnosti i državljanstva, odvažnost nasilnika, dostojanstvo žrtve, postojanost i samouvjerenost, promjenljivost i pokretljivost, složenost, jednostavnost, prefinjenost, neposrednost, dubokoumnost, prostodušnost, polet, spokoj...

S druge strane, kad se ovom čudovištu učini da se nalazi pred tuđim slabostima, neuspjesima, neprilikama i kobnim usudima, oblije ga zaudarajuća svježina samoljublja i ozari sluzava snaga. Na tok tih tmurnih sudbina čudovište ne može da utiče, može samo da im izriče svoju samodopadljivu promuklu utjehu.

Ovo moje čudovište ima suviše mnogo glava da bih ja sve njih jednim zamahom mača mogao sebi da samoodrubim, pa vrebam i koristim priliku, dok spava, vratove da napipam...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.