Krivina

Vijuga nam mozak, vijuga nam stomak, vijuga nam krv, vijuga nam korak...

Pravi život nije prav, nego je krivudav. Pravac se javlja jedino unutar težnje volje da ostvari svoje namjere. Međutim, izgleda da se i zadivljujuće nepokolebljiva težnja snopa svjetlosti da se kreće najkraćim putem, odnosno da ide potpuno pravo, ipak ostvaruje krivudavim kretanjem svjetlosnih talasa. Čovjek uspijeva da ostvari svoju namjeru da opredmeti pravac, na primjer u građevinarstvu, ali i ta čovjekova namjera, kao i bilo koja druga namjera, ostvaruje se krivudavom putanjom.

S druge strane, krivudavost ostvarivanja naše prevashodne i najtvrdoglavije težnje, težnje da opstanemo, dakle da se prehranimo, jasno se odražava u krivinama sredstava koja za tu svrhu koristimo. Mi zakrivljujemo odlomljenu granu i za njene krajeve zavezujemo zategnutu nit, pa tako načinjenim lukom odapinjemo strijele zakrivljenih putanja i lovimo obrok. Zakrivljujemo i metal, da bismo napravili udicu za ribolov ili srp za žetvu. I u slučaju da naše prehranjivanje ne zahtijeva od nas upotrebu ovih sredstava i da pred sobom imamo obezbijeđen, zgotovljen i poslužen obrok, mi se služimo zakrivljenim zdjelama, tanjirima, kašikama, viljuškama, ili umjesto pribora koristimo mogućnost zakrivljivanja naših prstiju. Pribjegavanje pogodnostima krivina, koje nam se nudi za poželjno odvijanje pojedinačnog opstanka, u slučaju prijetnje upražnjavamo kao "hvatanje krivine".

Koliko je krivina važna za opstanak svakog od nas pojedinačno, toliko je važna i za opstanak naše vrste u cjelini. Nagon koji u nama podstiče razmnožavanje naše vrste razvija nam posebnu čulnu osjetljivost, i, iako ona u izvjesnoj mjeri može da se osamostali u odnosu na nagon koji je prvobitno uticao na njen razvoj, ona nikad ne izbiva iz nas. Ova osjetljivost osjetljiva je na privlačnost i na zavodljivost. Uz pomoć te naše čulne osjetljivosti, s jedne strane, i naših osobenih krivina, s druge, mi imamo sposobnost da gotovo savršeno nepogrešivo razlikujemo bilo koja dva ljudska lica ili tijela, koja zbog te različitosti, između ostalog, djeluju na nas više ili manje privlačno i zavodljivo. Bez krivudavosti nema privlačnosti i zavodljivosti.

Kao što su čovjekovo lice i tijelo osobeno krivudavi, tako je osobeno krivudava i njegova svijest. Otud nam jednako krivuda opšta saglasnost, kako o mjerilu po kojem neka krivina čini ljepotu ili ne, tako i o mjerilu po kojem neka krivina čini krivicu ili ne. Krivudaju nam, tako, ljepota i krivica, dok im se putanje ne sretnu na istom mjestu, pa dalje krivuda jedna, jer druge više nema.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.