Kostim dio ličnosti glumca

Pozorište Prijedor je prvi put u svojoj 57 godina dugoj tradiciji organizovalo retrospektivnu izložbu pozorišnog kostima. Direktor ove ustanove Zoran Baroš naglasio je da je riječ o kostimima koji su korišćeni u predstavama u posljednjih 20 godina, a ne od 1953. godine, kako je to prvobitno bilo zamišljeno.

- Nismo bili u mogućnosti da pokažemo jedan širi spektar kostima, jer su fundusi za njihovo čuvanje jako mali i neuslovni da bi se nešto očuvalo 57 godina. Ali bez obzira na to, izloženi su kostimi i scenografije iz nekoliko zanimljivih predstava novijeg datuma, tako da vjerujem da značaj izložbe time nije umanjen - rekao je Baroš.

On je dodao da je na kostimima u proteklom periodu radio svega 21 amaterski i profesionalni kostimograf. Od Ide Biluš, Seada Blekića, Zdenke Jagetić, Ozrenke Mujezinović, Rasima Musića, Ljube Petričića, Branka Petrovića, Blaženke Stanić, Vida Fijana, Mehe Čirkinagića, Marije Knežević, Dragana Topića, Zlate Kogelnik, Rade Stupara, Radenka Bilbije, Darka Cvijetića, Vladimira Vlačine, Jelene Karanović, Vesne Teodosić, Ivane Jovanović, sve do Ivanke Vanje Popović. Ukupno 21 kostimograf radio je u 57 godina na kostimskoj vizualizaciji 220 predstava.

- I ovim putem smo željeli da pokažemo da kostim nije samo parče krpe već refleks psihologije ličnosti koja ga nosi i to je potvrda da se kostimograf ne bavi samo vremenom nego psihologijom ličnosti, kako je napisala jedna od najvećih kostimografa na prostorima bivše Jugoslavije Ljiljana Dragović - kazao je Baroš i dodao da čarolije predstave nema ako nema kostima kojima se prepoznaje epoha i kulturne prilike u kojima se predstava odigrava.

On je dodao da su se kostimska rješenja razvijala i razlikovala. Zavisila su i od zahtjeva reditelja, kostimografske mašte, ali i novca koji je u pojedinim trenucima i periodima bio na raspolaganju. No, ono što je sigurno, uvijek je bio u "službi" predstava, pokušavajući obilježiti neku vremensku epohu, likove i njihove karaktere.

Kostime na ovoj izložbi su nosili glumci ansambla pozorišta, ali i članovi dramskog studija "Živko Desnica". Jedan od učesnika izložbe je glumac Darko Cvijetić.

- Kostim je dio ličnosti glumca i u pozorištima s pravom postoji institucija kostima, jer su oni svjedočanstvo i o liku koji je tumačen, ali i o glumcu koji ga je ostvario u predstavi. Neminovno je da se ostvari ta veza kao što je recimo ova koja je ostvarena između mene i lika Estragona kojeg igram u predstavi "Čekajući Godoa" i drago mi je što samo ga obukao poslije šest godina - rekao je Cvijetić.

Da je izložba pobudila i malo nostalgije kod glumaca potvrdio je Želimir Rivić koji je na ovoj reviji kostima nosio kostim Vladimira iz iste predstave.

- Ne samo da sam rado obukao taj kostim nego sam se sa velikom nostalgijom prisjetio lika koja sam igrao u predstavi sa Darkom Cvijetićem. Ne samo da sam rado nosio taj kostim nego sam sa velikom radošću odigrao tu predstavu. To je bila jedna od mojih najdražih predstava i veoma bih volio da ova ideja o kostimima oživi i ponovnu ideju o njenom repriziranju. Nekako sam se vezao za taj lik, jer sam u njemu najprirodniji, a vjerujem da je i publika uživala te 2004. godine kada smo je igrali.

Glumica Zorica Jojić je istakla da je teško da odredi koji joj je kostim najdraži, već da ima uloge koje su joj malo draže od ostalih, a za kostim je bitno da je funkcionalan i da glumce ne sputava. Ona je za ovu priliku obukla kostim monahinje sa ovogodišnje Svetosavske akademije.

Izložba pozorišnih kostima organizovana je u okviru manifestacije "Prijedorsko kulturno ljeto", a sudeći prema interesovanju publike, kao i broju i ljepoti kostima iz fundusa Pozorišta Prijedor, vjerovatno će biti organizovana bar još jedna ovakva izložba.

Čarolije predstave nema ako ne postoje odgovarajući kostimi na osnovu kojih se prepoznaju epoha, društveni odnosi i kulturne prilike u kojima se predstava odigrava. Bez njih ne postoji ni zaokružena priča o liku, pa zato glumci vrlo često govore da je kostim njihova "druga koža".

- Kostimi su prvo što publika vidi kad počne predstava, a posljednje mjesto imaju u kritičkim pristupima - zapisala je, ne bez gorčine, u jednom svom eseju poznata američka kostimografkinja Dirdri Klensi.

Dopuna

- Kostim jest bitan, ali nije odlučujući i presudan, jer odijelo ne čini čovjeka, ali ga nadopunjuje i čini čovjekom. S druge strane, kada su glumci u pitanju, ako glumac ne donese tu ulogu koju igra, nema tog kostima koji će da je opravda, jer odijelo ne čini čovjeka, ali ga dopunjava - kazala je Jojićeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.