Kočićeva nagrada Predragu Lazareviću

BANjA LUKA - Dobitnik ovogodišnje “Kočićeve nagrade”, koju je dodijelio žiri u sastavu magistar Duško Pevulja, predsjednik, akademik Branko Milanović, Cvijetin Ristanović, Ranko Pavlović i Mirko Vuković, članovi, jeste banjolučki intelektualac, književni kritičar i teatrolog Predrag Lazarević.

Ističući doprinos Predraga Lazarevića tumačenju srpske književnosti, predsjednik žirija Duško Pevulja je naglasio je da je Lazarević u svojim knjigama i mnogobrojnim tekstovima pisao o Svetom Savi, Dositeju Obradoviću, Borisavu Stankoviću, Branku Ćopiću, Ivi Andriću, Dobrici Ćosiću, ali i o Petru Kočiću.

- Pristup književnosti profesora Lazarevića plijeni analitičnošću, produbljenošću, hermeneutičkom usmjerenošću ka onim ključnim mjestima u analiziranim tekstovima iz kojih se dokučuje njihov smisao i značenje. Takva mjesta su, veoma često, kao u Andrićevom slučaju, strategijski sakrivena - istakao je Duško Pevulja.

Lazarević, dodao je on, čitanje shvata kao izrazito stvaralački čin, pa su njegovi tekstovi, kao svojevrsni zapisnici tog čitanja, veoma često vrijednosti za sebe i nikada bez ostatka podređeni predmetu analize.

- U posljednje dvije decenije Lazarević se svojim tekstovima i javnim nastupima angažovao na artikulaciji i rješavanju srpskog nacionalnog pitanja, ponovo aktuelizovanog razbijanjem druge Jugoslavije. U postdejtonskom periodu BiH Predrag Lazarević staje u odbranu demokratskih prava srpskog naroda, ne štedeći se u borbi protiv neistina, kleveta i falsifikata - rekao je Pevulja.

Profesor Lazarević je za “Glas Srpske” rekao da mu “Kočićeva nagrada” mnogo znači, jer je njegova porodica mnogim vezama spojena sa Kočićevom porodicom.

- Ono što mene najviše privlači tom čoveku, borcu Petru Kočiću, jeste činjenica da sam postao svestan da je on više savremen danas nego što je to bio u svom vremenu. Kada ovo kažem, mislim na njegovu pripovetku “Zmijanje”, koja je svojevrsna metafora današnjeg savremenog trenutka - kazao je profesor Predrag Lazarević.

U više navrata se, ističe Lazarević, vraćao Kočiću i nanovo ga iščitavao, u više navrata je i pisao o njemu i njegovoj bespoštednoj borbi protiv carskih zulumćara. Lazarević je, kaže, u jednoj svojoj studiji ukazao i na elemente hrišćanskog ekspresionizma.

Osvrćući se na svoju borbu za sveukupna prava srpskog naroda, a osvrćući se na Kočićevu rečenicu “Ko iskreno i strasno ljubi istinu, slobodu i otadžbinu, slobodan je i neustrašiv kao bog, a prezren i gladan kao pas”, Lazarević ukazuje na to da, kao intelektualac, nije imao pravo na ćutanje.

- Pobegao sam 1941. godine iz Banje Luke u Beograd, jer je to bio jedini način da spasem glavu. Po završetku rata vratio sam se u Banju Luku. Kada je 1991. godine počela da tinja vatra rata i mržnje i kada sam shvatio da se na ovim prostorima sasvim lako može ponoviti 1941. godina, shvatio sam da nemam pravo na ćutanje. I tada sam počeo da govorim - zaključio je Predrag Lazarević.

Na Kočićevom tragu

- U svom angažmanu profesor Predrag Lazarević je u potpunosti na Kočićevom tragu, a vrijeme s kraja dvadesetog vijeka bolno se, u mnogim elementima, podudara sa početkom dvadesetog vijeka, vremenom kada je djelovao i Petar Kočić - rekao je Duško Pevulja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.