Katarina Rendić: Najvažnija snaga uma u teškim trenucima

Uvijek smo privilegovani ako čujemo da je publika zadovoljna našim radom. Ova porodična drama je nešto što nam je svima izuzetno blisko i sigurna sam da je svako u publici mogao da se poistovjeti i razumije priču u kojoj se brat i sestra dogovaraju oko podjele imovine, međutim, onda se dese neke nepredviđene okolnosti.

Rekla je ovo za "Glas Srpske Katarina Rendić, talentovana glumica, komentarišući nedavnu premijeru u GP Prijedor sa predstavom "Sve što nismo mogli reći" po tekstu Marka Dukića, a u režiji Slobodana Perišića. Mlada umjetnica igra jednu od glavnih uloga i kaže da je proces stvaranja uloge u ovoj  porodičnoj drami zahvaljujući timskom radu cijelog tima prošao uspješno, preko svih očekivanja.

- Kada je u pitanju rad na ulozi, ja sam jako zadovoljna i procesom i ekipom sa kojom sam imala čast i zadovoljstvo da radim. Kao mladoj glumici, koja tek gradi svoj put, značilo mi je njihovo iskustvo i dobronamjerne kritike - rekla je Rendićeva.
GLAS: Ovo je ipak prvi put da se nađete na scenskom polju sa rediteljem Slobodanom Perišićem. Shodno tome kako je izgledao taj odnos reditelj-glumac, ukratko, šta ste mogli da naučite iz Perišićevih režijskih sistema? 

RENDIĆ: Za mene je rad sa Slobodanom Perišićem bio dragocjen. Rekla bih da njegov režijski sistem karakteriše jasnoća, određenost i potpuna demistifikacija. Bavi se suštinom, a to su kao i na prvoj godini glume: radnja, odnos sa partnerom, čista i tačna emocija. Ono što mi je posebno drago pored glumačke igre, jeste mogućnost da se vokalno izrazim kroz pjesme različitih žanrova.

GLAS: Osvrnimo se trenutak na Vašu monodramu koja nosi zanimljiv naslov "Idem tamo gdje je sve po mom".  Koliko je teško bilo rvati se sa samim sobom tokom ovog mukotrpnog proces koji iziskuje skoro svaka mondrama i najzad odakle sama ideja za Vašu monodramu? 

RENDIĆ: Najteže je, kako kažete, rvati se sa samim sobom i zaviriti u svoje srce i biti iskren, ali ako imate hrabrosti da to učinite, što takva tema monodrame i nudi, onda zaista imate mogućnost da napravite nešto inspirativno i kvalitetno, a tu inspiraciju sam pronašla u svom omiljenom crtanom filmu "Pipi Duga Čarapa".

GLAS: Znamo da studiranje glume nije nimalo naivno kao što to izgleda ljudima koji to gledaju sa druge strane jastuka, ipak se tu dešavaju razne duhovne metamorfoze, a i one fizičke, jer se dosta polaže na tom glavnom glumačkom instrumentu. Ukratko, brusi se novi čovjek/umjetnik koji bi nakon završene akademije izašao u što boljem izdanju koji bi upotpunio dramskog umjetnika . Šta je Vama bilo najteže tokom školovanja i koje su to prepreke zadavale muke, ali da ste ih na kraju ipak prevazišli te izašli kao pobjednik?  

RENDIĆ: Svaki dan na akademiji je nova prepreka i suočavanje sa samim sobom. Svaki dan je izazov. Znate i sami koliko gluma zahtijeva mentalnu prisutnost, ogoljavanje i u onim danima kada nam se to baš i ne radi, tako da bih mogla to da izdvojim kao najteži dio,  emotivno suočavanje sa samim sobom, a onda i pred publikom. Za mene je najvažnije stanje i snaga uma u teškim trenucima, kojih svakako ima, ali i vječni optimizam i moć regeneracije.

GLAS: Ljetni odmori su uveliko zavladali na glumačkim adresama uostalom neki nemaju baš tu privilegiju pa možda trenutno uveliko čekaju na nekim filmskim setovima koji su dio glumačkog posla. Kakvo je stanje kod Vas, kako ćete provesti ljeto?

RENDIĆ: Kao i svake godine, ljeto će mi poslužiti za odmor, rad, ali i za ozbiljne pripreme za novu sezonu.

GLAS: Od jeseni gdje Vas sve publika može gledati i da li nam možete otkriti detalje nekih novih projekata? 

RENDIĆ: Publika može da me gleda i od jeseni u pozorištu Prijedor, kao i u GP "Jazavac", a kada su novi projekti u pitanju, biće prilike da o tome pričamo uskoro.

GLAS: Da li se sjećate trenutka koji je bio ključan za odluku da krenete u glumačke vode, dakle šta je to presudilo?!

RENDIĆ: Mislim da nije postojao neki ključan trenutak, čini mi se da je to oduvijek bilo u meni jer sam se glumom amaterski bavila od najranijeg djetinjstva, pa je odluka da pokušam da upišem akademiju naišla potpuno spontano.

GLAS: Za glumu postoji hiljadu i jedna definicija, ali šta ona predstavlja za mladu glumicu Katarinu Rendić?

RENDIĆ: Za mene je gluma igra, ali i stil života. Dragocjena je zato što se kroz nju ne upoznajem samo sa drugim žanrovima, likovima i njihovim psihološkim profilom, već i sa samom sobom.
 
GVOZDEN

GLAS: Glumili ste u hvaljenoj dječijoj predstavi "Gvozden" reditelja Marka Vukosava. Predstava se temelji na starim bajkama i pričama koje pripadaju tradiciji našeg naroda. Kako ste se snašli u svemu tome i da li možete napraviti neku paralelu između ove dječije predstave i predstave "Tri praseta" GP "Jazavac", gdje ste igrali Asku.

RENDIĆ:  U predstavi "Tri praseta i još jedno" akcenat je bio na ekologiji i zaštiti životne sredine, kroz niz muzičkih elemenata, scenskog pokreta i vokalno-muzičkog izraza. Sam tekst Tode Nikoletića je bio jako inspirativan,  jer smo kroz jednu klasičnu bajku, imali priliku da govorimo o savremenoj i aktuelnoj temi. Kada je u pitanju predstava "Gvozden", akcenat je na suočavanju sa strahom, junaštvu i hrabrosti, a posebno mi je bila zanimljiva igra sa svjetlima i maskama u toj predstavi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.