Kad jezika nema, nema ni čovjeka

BANjA LUKA - Veče sa Matijom Bećkovićem održano je u utorak pred velikim brojem ljubitelja poezije na ljetnjoj pozornici tvrđave Kastel u Banjoj Luci.

Maestralnim scenskim nastupom, izvanrednim načinom kazivanja, Bećković je i ovoga puta držao pažnju posjetilaca svih generacija, koji su "upijali" svaki stih. Posebno oduševljenje izazvalo je govorenje stihova iz pjesme posvećene Veri Pavladoljskoj: "Kad dođeš u bilo koji grad,
a u bilo koji grad se dolazi vrlo kasno
Jer gradovi su uvek daleko..."

- Kastel je prostor koji me neodoljivo podseća na grčku agoru i pravo mesto gde bi pesnik mogao da se sretne sa svojim čitaocima i slušaocima. Tako da tu ima nešto iskonsko - rekao je Bećković.

Prema njegovim riječima, u vrijeme kad se govori da poezija nije ono što je bila, kad ni pjesnici nisu ono što su bili, a najmanje heroji kulture kako su nekada nazivani, ovdje dolaze ljudi da slušaju svoj sopstveni jezik, njegove zakone, njegove satreptaje i sazvučja.

- Za jednog pesnika koji se nađe u programu jedne letnje manifestacije dosta znači kada ljubitelji poezije dođu da slušaju te reči i da održavaju onu veru u knjigu i poeziju koja još nije umrla - istakao je Bećković.

On je dodao da ono što najbolje umije da kaže, kaže u stihovima, a onda nema nikakvog smisla da govori nešto u prozi.

- Čitam stihove i oni imaju najbolji odjek kod slušalaca - kazao je Bećković.

Poseban utisak na publiku ostavila je poema "Ćeraćemo se još": "Sve ima svoj kraj sem ćeranja; ćeraćemo se mi još. Ovo je vijek ćeranja."

Čovjek je jezik

Šta će kuća bez ljudi

Ne gradi čo'ek kuću, nego kuća čo'eka

Čo'ek je jezik, a jezik kuća i kućište, ako je čo'ek

Kad jezika nema, ni čo'eka nema

Koru suva hleba i kost jezika, više od toga nema

Ko nema to dvoje to je ništa čo'ek i ništa nema i kad sve ima - kazivao je Matija Bećković

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.