Jovan Delić: Marš na Drinu na Andrićev zahtjev

Knjiga "Ivo Andrić - Most i žrtva" jeste objavljena u godini dvostrukog jubileja, ali zapravo ide i u susret trećem. Ove godine obilježavamo 50 godina od dodjele Nobelove nagrade Ivi Andriću, koja mu je uručena 10. decembra u Stokholmu uz zvuke pjesme "Marš na Drinu". Malo ko zna da je ova pjesma izvođena upravo na piščev zahtjev.

Rekao je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" ugledni književnik, teoretičar i istraživač Jovan Delić, koji je nedavno bio gost Filološkog fakulteta u Banjaluci, gdje je predstavio svoje dvije knjige "Ivo Andrić - Most i žrtva" i "Ivan V. Lalić i njemačka lirika".

- Tu činjenicu neprestano ponavljam, jer ljudi misle da se "Marš na Drinu" počeo svirati tek poslije devedesetih godina. Andrić je očevidno izabrao tu melodiju da sa njom uđe u besmrtnike, dobitnike Nobelove nagrade - rekao je Delić.

On je podsjetio da je drugi jubilej koji obilježavamo u ovoj godini 100 godina od prvih pjesama koje je Andrić objavio u "Bosanskoj vili" i treći jubilej je ovaj koji dolazi, a to je 120 godina od rođenja jedinog srpskog nobelovca.

* GLAS: Kako je tekao proces nastanka Vaše nove knjigu "Ivo Andrić - Most i žrtva"?

DELIĆ: Moj izdavač "Pravoslavna reč" je zajedno sa Muzejem grada Beograda, odnosno Andrićevim muzejem napravio jednu foto-priču i jednu priču o Andriću koja bi bila književno-teorijski relevantna. Imao sam jednu enciklopedijsku odrednicu, jednu odrednicu iz biografskog rječnika, to sam ujedinio i dao kao prvi dio knjige. Ostatak knjige čine moji različiti radovi koji su nastajali prethodnih 40 godina, s tim što sam jedan dio knjige dopisao ove godine, nekih 120 strana. Knjiga ukupno ima 320 strana moga teksta, a veliki broj fotografija su je malo "podigle". Uglavnom, lijepo je imati jednu luksuznu knjigu za Andrićev jubilej.

* GLAS: Kakvi radovi u stvari sačinjavaju ovo obimno književno djelo?

DELIĆ: Na početku je enciklopedijska odrednica gdje se daje sve što bi neko ko ulazi u Andrića trebalo na početku da zna, potom slijedi jedan pogled na njegov esej, na njegovu besjedu o priči i pričanju i drugi eseji. U okviru dijela o esejima tu se naravno nalazi njegov ključni esej "Razgovor sa Gojom", gdje se na njega gleda kao na modernu prozu. Slijedi serija radova o portretima. Tu je pet radova od "Mustafe Madžara", pa do "Omer paše Latasa". Po mom mišljenju, tu se našlo pet važnih portreta koji imaju veliki značaj i bilo ih je više nego potrebno posebno istaći. Zatim slijedi relacija Andrića prema drugim piscima, prema onima koje je izabrao za svoje osnove, za svoje stubove iz tradicije, a to su Vuk i Njegoš. Potom slijede drugi pisci koji su njega birali, recimo Danilo Kiš i jedan moj profesor koji je pisao o Andriću, a to je Ivo Tartalja, koga sam izabrao i stavio u taj red književnih veličina.

* GLAS: Iz Vaše književne radionice proizašla je još jedna veoma zanimljiva knjiga - "Ivan V. Lalić i njemačka lirika". Šta Vas je navelo da napišete knjigu o ovom velikom pjesniku?

DELIĆ: Ta knjiga mi je izuzetno draga, jer je Lalić pjesnik koji mi je beskrajno mnogo drag. To je komparativna knjiga koja se bavi intertekstualnom analizom Lalićeve poezije, ovoga puta sa stanovišta njegovog odnosa prema njemačkoj lirici. U središtu pažnje mog interesovanja je odnos Lalića prema Helderlinu, Geteu, Rilkeu, Gotfridu Benu i Paulu Celanu. Držim da je to veoma važna knjiga za ljude koji se bave naukom o književnosti i komparatistikom. Lalić je vrhunski pjesnik, čovjek koji je znao nekoliko svjetskih jezika, a ne treba zaboraviti da je upravo on bio sekretar Saveza pisaca kada je Andrić primao Nobelovu nagradu i bio je s njim u Stokholmu. Takođe, on je bio pjesnik koji je izazvao najviše kritičkog interesovanja i nije ni bio svjestan koliko je mnogo učinio kao vrstan prevodilac. Pored komparatista, ova knjiga će svakako poslužiti i germanistima, jer se ja pomalo razumijem i u njemačku poeziju, s obzirom na to da sam pet godina proveo u Njemačkoj predavajući na raznim univerzitetima. To mi je svakako pomoglo da se upoznam sa njemačkom poezijom.

Poezija

* GLAS: Dobar dio knjige "Ivo Andrić - Most i žrtva" čini i Andrićeva poezija?

DELIĆ: Tako je. Njegova poezija je nešto što je mene privlačilo, ali i dalje privlači i mislim da to nije pročitano, niti proučavano ni izdaleka dovoljno i potrebno, a mislim da je njegova poezija i te kako važna kada se prati Andrićevo stvaralaštvo i kada hoće da se pokaže šta je on i kako je zapravo započeo i došao do tog njegovog čuvenog trećeg lica. Ono je toliko fleksibilno da može da iznutra gleda čovjeka, a spolja da ga opisuje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.