Jelisaveta Orašanin: Plemenita misija Vojne akademije

Mirna Pijetlović
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Jelisaveta Orašanin: Plemenita misija Vojne akademije

Pre nego što je snimanje počelo, nedelju dana smo proveli na Vojnoj akademiji u Beogradu, a jednu noć i prespavali. U kadetski život uveo nas je kapetan Savić. Učio nas je od nameštanja kreveta, do pozdravljanja, marširanja, strojevog koraka, obraćanja pretpostavljenom. Bio je strog, principijelan i nekako vojnik srpske vojske kakvog sam zamišljala.

Rekla je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" mlada i talentovana srpska glumica Jelisaveta Orašanin, koja je ostvarila zapaženu ulogu u seriji "Vojna akademija" reditelja Dejana Zečevića.

- Uz kapetana Savića postali smo pravi kadeti Vojne akademije. Van stroja i obaveza bio nam je drugar i prijatelj. Nažalost, kapetana Savića više nema, tragično je nastradao mesec po završetku snimanja. Sve nas je njegova smrt iskreno pogodila - priča Jelisaveta Orašanin.

Dodala je da je za nju snimanje serije bilo divno i veliko iskustvo. Dejan Zečević je, kako je istakla odličan reditelj koji zna šta hoće, nesebičan u pružanju pomoći mladim glumcima.

* GLAS: Možete li nam nešto više reći o liku koji tumačite u seriji?

ORAŠANIN: Meni je poverena uloga mlade devojke, povučene i skromne kadetkinje okrenute sportu i bezgranično zaljubljene u ragbi. Vesna Roksandić Roksi je trener muškarcima i svima koji vole ovaj sport. Malo je muškobanjasta, ne preterano lepa. Na Vojnoj akademiji je više drugar i neko ko je spreman da pomogne. Ali do kraja ipak ne voli samo ragbi, zaljubljuje se u kapetana Vasketa, koga igra divni kolega Miloš Timotijević.

* GLAS: Prema Vašem mišljenju, koji je značaj ove serije?

ORAŠANIN: Mislim da je serija vrlo zanimljiva i poučna. Moram reći da nisam mnogo znala o životu i radu ove, za našu zemlju Srbiju, vrlo bitne institucije. Vojna akademija je obrazovna ustanova gde se mladi ljudi ne uče samo da znaju da budu vojnici već postaju ljudi koji vole svoju zemlju, svoj narod, tradiciju, bližnjeg svog, bez obzira na nacionalnost. Jačaju svoj duh i telo na putu jedne, slobodno mogu reći plemenite profesije. Dobro je da to spoznaju moja generacija i mnoge posle mene. Sigurna sam da će ova serija rešiti mnoge dileme mladim ljudima koji razmišljaju o ovom pozivu i pomoći im da lakše odluče da sutra budu vojnici.

* GLAS: Možete li nam ispričati neku zanimljivu anegdotu sa snimanja?

ORAŠANIN: Došli smo na pripreme pre snimanja i u dvorištu Vojne akademije vežbali strojevi korak, marširanje, i pozdrav zastavi. Tako smo to dobro navežbali da se nismo razlikovali od pravih kadeta. Malo smo se umorili i ušli u zgradu i posedali po podu. Odjednom se niotkuda pojavio oficir profesor, rekla bih visok čin jer je imao dosta zvezdica. Kada nas je video tako opuštene, viknuo je "Mirno". Mi smo svi uglas počeli da govorimo "mi smo glumci". "Kakvi glumci, mirno kad kažem, ko vam je nadređen?" Mi svi ustanemo, stanemo mirno. Jedva smo ga ubedili da smo glumci, u stvari naišao je za nas zadužen kapetan Savić, i mi smo odahnuli.

* GLAS: Da li su Vam uloge u seriji "Totalno novi talas" i u filmu "Zduhač znači avantura" otvorile vrata za neke nove projekte? Koliko su te uloge bile podsticajne za Vas kao umjetnika?
ORAŠANIN:
Ove uloge su moje prve uloge, ako ne računam ulogu u predstavi "Tri sekunde" u pozorištu "Vuk Karadžić", koju je postavila rediteljka Staša Koprivica. Zapravo su prve TV i filmske uloge, prve veće uloge. Meni su mnogo značile jer sam mogla primeniti sve ono što nas je učio naš profesor. Zaživelo je njegovo učenje, priče i saveti. Osećala sam se divno, počela sam da radim ono što najviše na svetu volim - da glumim. Vrata su se svakako otvorila, za ovim projektima krenula je uloga Roksande u "Vojnoj akademiji", u Beogradskom dramskom pozorištu dobila sam priliku da zamenim koleginice u odsustvu i zaigram umesto njih u predstavama "U pola cene" u režiji Staše Koprivice i "Mobilni" koju je režirala Katarina Vražalić.

Iskustvo

* GLAS: U Beogradskom dramskom pozorištu igrate i u predstavi "Harold i Mod" reditelja Milana Karadžića. Kakvo je iskustvo igrati rame uz rame sa iskusnim glumcima i koliko možeš od njih naučiti na sceni?

ORAŠANIN: Srećna sam što mi se pružila prilika da igram u ovoj predstavi kod meni dragog reditelja, a posebna mi je čast što sam u ekipi sa iskusnim glumcima. Iskustvo koje oni poseduju je nešto čemu težim, a glumiti sa njima olakšava taj put. Milena Dravić, Vesna Čipčić, moj profesor Dragan Petrović Pele, Ljubomir Bandović, prihvatili su me kao sebi ravnu, što mi je razbilo tremu, naravno uvek su tu da pomognu i to mnogo znači. Glumac uči stalno, a najviše gledajući svoje iskusne kolege na sceni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.