Foto: Jelena Krstić za "Glas": Prioriteti razvoj kadra i njegovanje publike
Repertoar nam je i dalje baziran, uglavnom, na gostujućim predstavama, kojih je do sada bio veliki broj, ali krajem maja, u okviru Spasovdanskih svečanosti, u saradnji sa opštinom Istočno Novo Sarajevo i Studiom "Teatrolog" predstavićemo premijerno publici predstavu "42 - Ravnoteža jednog anđela".
Rekla je ovo za "Glas Srpske" Jelena Krstić, vršilac dužnosti direktora Narodnog pozorišta Istočno Sarajevo, sumirajući utiske nakon godine rada ove kulturne ustanove. Kao primarni problem Krstićeva je istakla finansijski izazov, potrebu za kadrom, ali da će i dalje predano raditi na pojačanju interesovanja publike.
- Narodno pozorište Istočno Sarajevo 23.5.2025. godine proslavilo je svoj prvi rođendan. Do sada smo se publici predstavili sa dvije naše premijerne predstave, u decembru 2024. god. "Staklena menažerija!" Tenesi Vilijamsa, a u maju proslavili rođendan sa predstavom "Tera inkognita" Nebojše Romčević. Uspjesi se nižu, polako, ali dešavaju se. Do sada imamo dva sporazuma o saradnji, sa Gradskim pozorištem Gradiška i sa Dramskim akademskim pozorištem iz grada Vladimira, za jun planiramo još jedan sporazum… Iza nas je festival "Ljubica" Gradiška, ujedno i naš prvi festival na kojem smo bili i na kojem smo primljeni preko svih očekivanja - rekla je Krstićeva.
GLAS: Da li pozorišna publika u Istočnom Sarajevu po Vašoj ocjeni dovoljno prati pozorišne predstave?
KRSTIĆ: Na razvoju publike radimo, svakodnevno. Mogu reći da već sada imamo prepoznatljiva lica u sali. To su ljudi koji prate predstave iz mjeseca u mjesec. Smatram da uvijek može i više i bolje, ali to je proces koji traži vrijeme, talenat i ulaganja…
GLAS: Šta su to prioriteti ovog pozorišta na kojima ćete istrajavati u narednom periodu?
KRSTIĆ: Prioritet je njegovanje publike. Već sam spomenula, akcenat stavljamo na razvoj i rad na sticanju publike i istrajnost u kvalitetnom repertoaru, za svako starosno doba. U momentu kada stvorimo snažnu bazu u publici, obavili smo najveći dio zadataka.
GLAS: Koji su problemi sa kojima se ova ustanova suočava i koji bi trebalo da budu što prije otklonjeni?
KRSTIĆ: Trenutno bih kao primarni problem istakla finansijski izazov, potrebu za kadrom, interesovanje publike, ovo su prateći problemi koji se godinama rješavaju, kroje. S obzirom na to da smo tek jednu godinu na svojim daskama, još imamo volju i entuzijazam za bolje sutra i sigurna sam da ćemo naći rješenja za sve nadolazeće probleme. Znali smo u šta se upuštamo, svjesni smo veličine zadatka, ali znamo i da nećemo odustati u kulturnoj misiji koja je pred nama.
GLAS: Kakva je saradnja sa drugim pozorištima, kako u Republici Srpskoj tako i u BiH i šire? Sudeći po prvim gostovanjima NPIS, napravljeni su značajni koraci prema drugim centrima pozorišnog života.
KRSTIĆ: Saradnja sa pozorištima u Republici Srpskoj za sada je odlična. Razmjena predstava je počela od januara, sa pojedinim pozorištima po principu predstava za predstavu. Podržavamo se i dajemo priliku da što veći broj publike vidi šta se radi i u drugim pozorištima. Svakako se tu nalaze sva pozorišta iz RS (Narodno pozorište Republike Srpske, Gradsko pozorište Semberija, Gradsko pozorište Gradiška…). Što se tiče pozorišta u BiH za sada smo imali lijep odnos sa Pozorištem mladih Sarajevo i sa Narodnim pozorištem Sarajevo. Van granica BiH smo sarađivali sa pozorištima iz Republike Srbije (Zvezdara teatar, Narodno pozorište u Beogradu, Šabačko pozorište, Scena Maska, Narodno pozorište Užice…), Crne Gore (Nikšićko pozorište, Hercegnovsko pozorište), Rusija (Akademsko dramsko regionalno vladimirsko pozorište)…
GLAS: Koje su predstave i koji teatri, gledajući retrospektivno, najbolje prošli kod publike u Narodnom pozorištu?
KRSTIĆ: Izdvojiću dvije predstave. Komad "Knjiga o Milutinu" Zvezdara teatra u protekloj godini se našao čak dva puta na repertoaru Narodnog pozorišta Istočno Sarajevo i oba puta se tražila karta više. Zvezdara teatar i glumac Nenad Jezdić su na svom gostovanju u Istočnom Sarajevu ispraćeni suzama i aplauzom, kojeg se ne bi postidjeli ni mnogo veći i značajniji pozorišni centri. Prosto rečeno, maestralan način na koji je Nenad Jezdić prišao ovoj kultnoj knjizi i jako značajnoj temi kojom se ona bavi nikog ne može ostaviti ravnodušnim. Druga predstava je "Ne daj se, generacijo" Pozorišta mladih Sarajevo.
GLAS: Nijedno pozorište ne može opstati od samofinansiranja. Da li nadležno ministarstvo i druge institucije dovoljno pomažu ovom Narodnom pozorištu u odnosu na druga pozorišta u Republici Srpskoj i kakav je odnos?
KRSTIĆ: Smatram da ne treba porediti pozorište koje je u povoju sa drugim pozorištima. Činjenica je da smo krenuli od nule i da nemamo stalni finansijski prihod. Jako je izazovno opstati. Nije lako, zaista. Ministarstvo prosvjete i kulture je naša krovna kuća i od njih dobijamo sredstva za programski sadržaj. Dovoljno nije, jer kultura ima svoju cijenu, kako finansijsku tako i u pogledu truda, vremena, znanja i posvećenosti. Pozorišni život je zahtjevan, od reditelja, glumaca, scenografa, tehničke ekipe… svi ulažu mnogo energije, znanja i resursa da bi jedna predstava ugledala svjetlo dana. Uz Narodno pozorište Istočno Sarajevo od samog početka gradnje, formiranja, pa i sada, stoji grad Istočno Sarajevo i opština Istočno Novo Sarajevo, što nam je ključno, jer nam je važan oslonac u sredini u kojoj djelujemo i stvaramo.
GLAS: Pomenuli ste predstavu "42 - Ravnoteža jednog anđela", čija se premijera očekuje 31. maja, a koja je rađen sa domaćim snagama.
KRSTIĆ: Jeste, to je svakako važan korak za naš teatar. Komad je pisao Zoran Todorović, umjetnički direktor u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo, po motivima drame "Emigranti", dramaturga Slavomira Mrožeka. Todorović je ujedno i režiser, a u komadu igraju talentovani glumački tandem Marija Novaković i Milan Dimić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.