Ispunjenost

Svi naši iskazani sadržaji doživljene sreće daju poprilično nemušt odgovor na pitanje šta je sreća, ali među nama uglavnom nema razmimoilaženja u vezi sa činjenicom da sreća zatreperi u nama onda kada nam se ispunjavaju želje, zastupnice potreba ili sklonosti. Razmimoilaženja nema među nama ni u stalnom priželjkivanju sopstvene sreće. Dakle, svi mi uvijek želimo jedno i isto, a to je da nam se želje ispunjavaju. Zato oko pitanja šta je sreća vjerno trčkara ispunjenost.

Budući da nam je osjećaj ispunjenosti najpouzdaniji poznat način da dosegnemo željenu sreću, mi neprestano nastojimo da živimo ispunjeni. Mi smo spremišta koja se pune, sa željom da sadržaj našeg punjenja ispuni naše želje, odnosno da nas učini srećnima. Zbog toga, tokom cijelog života, mi se punimo hranom, pićem, znanjem, vjerom, iskustvom, u zavisnosti od mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju i u skladu sa očekivanjima ispunjavanja naših želja. Ako u svemu što nam je dostupno ne nalazimo punjenje od kojeg se osjećamo ispunjeni, mi se, na bezbroj načina i sa bezbroj ishoda, dovijamo kako da razrastemo ili razgranamo raspoložive mogućnosti punjenja ili kako da okrešemo ili iščupamo želje.

Mi ne možemo da znamo tačno, i tek nagađamo, koliko i kakvog punjenja već ima u nama kad dolazimo na svijet. Potom, u ranim godinama života, stomak, glava i duša pune nam se, obilatije ili oskudnije, prije nego što mi počnemo da pomišljamo na ispunjavanje želja. I kasnije, kada već razmišljamo o ispunjavanju naših želja i punimo sami sebe, i dalje se u nas uliva punjenje koje teče nezavisno od naših želja. Pored toga, i ono punjenje kojim sami sebe punimo može da se pokaže kao neodgovarajuće za naš osjećaj ispunjenosti. Međutim, mi se nužno punimo, ali se nužno i praznimo. Oboje su naša nužda i oboje mogu da nas dovedu do osjećaja ispunjenosti, kako u najprizemnijem, tako i u najuzvišenijem životnom smislu, kako u punjenju i pražnjenju crijeva i mjehura, tako i u punjenju i pražnjenju duše. Pražnjenje nam pruža uvid u sve vrijedno i bezvrijedno čime se punimo, i nudi nam da sadržaj našeg punjenja prilagođavamo prema osjećaju ispunjenosti.

Živimo jer život se ulio u nas kao u žive posude, koje se neprestano pune i prazne po načelu spojenih posuda, i znamo da se iz svake takve posude, prije ili kasnije, život izlije. U međuvremenu, svako od nas želi da u svojoj posudi, s prazninom od želja, živi s osjećajem dostojnim ljudske posude, a to je osjećaj dostojne ispunjenosti dostojnih ljudskih želja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.