Isidora Davidović za „Glas“: Borba za pravdu vječna tema teatra

Vjerujem da će forma ovog komada i scensko prilagođenje biti pravo osvježenje za našu publiku, a da će univerzalne teme poput usamljenosti, otuđenosti i pritisaka kapitalističkog društva na pojedinca lako pronaći put do savremenog gledaoca.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" talentovana glumica Isidora Davidović objašnjavajući svoju rolu u komadu "Arapska noć", u režiji mladog reditelja Milana Bogdanovića, čija se premijera očekuje uskoro u NPRS. Talentovana umjetnica ističe da je ovaj tekst njemačkog pisca Rolanda Šimelfeniga na maestralan način povezao stvaranost i fantastiku kroz sudbine pet običnih ljudi.

- Ova "fantastična" pripovijest ispredana je kroz mikrosudbine pet običnih ljudi kojima će se pred očima gledalaca prvi put desiti život u svoj svojoj punoći. Kao što sam naslov nagovještava, u osnovni narativni tok upliću se i bajkoviti i fantastični motivi, kao i očigledna veza sa "Hiljadu i jednom noći", što je vrlo izazovno i egzotično i za glumce i za gledaoce. U ovom komadu tumačim lik Franciske Deke, (samo)izopštene, "zatočene" i usamljene mlade žene sa vrlo neobičnom svakodnevnom rutinom, koja će u ovoj noći biti poremećena. Zbog te izglobljenosti nastaće domino efekat koji će izmijeniti životne tokove svih junaka ove priče. Još sam u procesu upoznavanja svoga i ostalih likova, ali imam osjećaj da će se ova predstava dugo i uspješno igrati - rekla je Davidovićeva.

GLAS:  "Arapska noć" je diplomska predstava Milana Bogdanovića. On je režirao više predstava u studentskim i pozorištima mladih u Republici Srpskoj i Srbiji. Radi se o jako talentovanom reditelju, a ovo je vaša prva saradnja?

DAVIDOVIĆ: Mi smo još na samom početku procesa, ali ono što je bilo vidljivo već na prvoj probi je predanost svih saradnika i glumaca, sa Milanom na čelu, koji je to dokazao svojom pripremljenošću i odnosom prema zadatku. Ako vas se ne tiče to što radite, ako niste "zaposjednuti" temom svoga komada, uspjeh će najvjerovatnije izostati. Srećom, mi ispred sebe imamo mladog čovjeka kome je jako stalo do onoga čime se bavi. Ima neke kosmičke pravde u tome da Milan Bogdanović svoju diplomsku predstavu režira u pozorištu u kome je odrastao, ali ta uslovnost, vjerujem, nosi sa sobom i dodatnu odgovornost. Za mene kao glumicu u ovom procesu najdragocjenije je to što se osjećam slobodno da probam i što imam prostor za sopstvene ideje, ali mi je podjednako važna i sigurnost koju mi režiser pruža svojim znanjem i vizijom. Kada nemam rješenje na sceni, znam da ću odgovor i usmjerenje dobiti od Milana ili da ćemo udruženim snagama doći do zaključka koji će najviše odgovarati cjelini.

GLAS: Igrate u nagrađivanoj i hvaljenoj predstavi "Hekaba" u režiji Radoslava Milenkovića. Predstava je imala zapažen broj igranja kako u RS tako i u regionu. U ovoj Euripidovoj tragediji pored Vas igraju: Branislav Aleksić, Ana Vinčić, Tara Jovanović, Andrea Novaković i Mila Prosan. Po Vama, u čemu je ključ uspjeha ovog prepjeva čuvenog profesora glume Branka Pleše i šta je to što publika prepoznaje kao aktuelno u komadu starom više od dva milenijuma?

DAVIDOVIĆ: Genijalni prepjev Branka Pleše značajno je doprinio razumljivosti ove antičke tragedije. Njegova precizna i nadahnuta interpretacija očuvala je liričnost i metriku antičkog stiha, dok je istovremeno osvijetlila značenja i emocije koje korespondiraju i sa sadašnjim trenutkom. Iz scenskog čitanja profesora Radoslava Milenkovića jasno se vidi da su teme ove tragedije izuzetno aktuelne i danas: izdaja, osveta, nepromjenljivost sudbine i sukob pojedinca sa višim silama, bilo da su to bogovi, društvo ili lični, unutrašnji demoni.

Euripidovi junaci nisu idealizovani likovi, nego slojevite ličnosti sa svojim slabostima, dilemama i bolnim izborima, što ih čini bliskim savremenom čovjeku. Zahvaljujući predanoj igri mojih kolega, ova svevremena pitanja postaju jasnija, dostupnija i emotivno snažnija, omogućavajući novim generacijama da se povežu s porukama ove grčke tragedije. Raduje me što danas na ulicama vidim lica ljudi spremnih da se bore za pravdu o kojoj moje kolege i ja govorimo sa scene igrajući "Hekabu".

GLAS: Vi ste na završnoj godini glume. U klasi ste profesora Radoslava Milenkovića, glumca, reditelja te zasigurno jednog od najboljih glumačkih pedagoga na našim prostorima. Kako biste opisali Vašeg profesora u jednoj rečenici?

DAVIDOVIĆ: Neiscrpni izvor energije, hrabrosti, požrtvovanosti, topline i vječite dječije zanesenosti igrom.

GLAS: Svaki umjetnik ima nešto što ga je privuklo umjetnosti, šta je to "natjeralo" Isidoru Davidović da se nađe  u glumi, plemenitom zanatu koji daje mnogo ali i traži velika odricanja?

DAVIDOVIĆ: Možda će zvučati neobično i netipično za jednu djevojčicu, ali moja mašta i zainteresovanost za izuzetne i tragične junake razvijala se uz epsku narodnu poeziju, tačnije kroz gusle. Toga, naravno, nisam bila svjesna tada, ali kako sam odrastala u hercegovačkoj porodici, pripovijesti o fantastičnim i nesvakidašnjim likovima budile su u mojoj glavi duboku zadivljenost i tjerale me da zamišljam stvari izvan okvira poznatog. Još tada se javila moja težnja ka razumijevanju nepoznatog i drugačijeg.  Na mene je, sigurna sam, najviše uticalo to što je moja majka strasni čitalac i neko ko je ušuškao naš dom knjigama i tako svojim primjerom razvio naviku čitanja i kod mene.

Kroz književnost, još u ranom djetinjstvu, uspostavila sam duboku vezu sa fiktivnim likovima i potrebu da to duhovno, skriveno između slova, pretvorim u izgovoreno, materijalno. Iako ponosna na sve ove uticaje, ništa od ovoga ne bi dalo ploda da me Gospod svojim dodirom nije predodredio za ovaj poziv. Tako je moj odnos u radu i odgovornost prema svome daru samo pokušaj da sačuvam tragove njegovih prstiju na sebi.

GLAS: Poznato je da pored Vašeg glumačkog dara, koji je nesporan, posjedujete nevjerovatan dar za muziku. Imate prelijep glas o kojem se dosta zbori u pozorišnim krugovima. Kako doživljavate ovu prvu umjetnost, šta ona predstavlja za Vas?

DAVIDOVIĆ: Muzika je za mene neuhvatljiva i neobjašnjiva koliko i gluma, ali pošto je nisam izabrala kao svoj primarni poziv, ona u mom životu zadržava potpuno autentičan oblik, bez pritiska da nešto veliko mora da se rodi iz te uzajamne ljubavi. Samim tim, najslobodnije se osjećam u trenucima kada pjevam, tada u sebi prepoznajem svoje najautentičnije ja. Kada je o muzici riječ, imam u planu neke nove projekte, kao i veliku želju da u budućnosti na sceni spojim ove moje dvije "opsesije".

GLAS: Da li spremate nešto novo kada je u pitanju svijet glume?

DAVIDOVIĆ: Nakon premijere "Arapske noći" očekuje me premijera ispitne predstave "Kasting" Aleksandra Galina, čiji tekst smo adaptirali za potrebe klase. Početkom proljeća planiramo neka gostovanja i festivale u regionu, što me naročito raduje jer se našim studentskim danima, nažalost, bliži kraj.

Znanje

GLAS: Nedavno ste položili posljednji ispit na opštoj književnosti i teatrologiji na Filozofskom fakultetu u Palama, koliko su Vam teorijska znanja pomogla u praktičnom svijetu glume i kako je bilo studirati uporedo na dva fakulteta? 

DAVIDOVIĆ: Mnogo mi je značila ta srećna okolnost sinhroniciteta u kojem sam otkrivajući stvari u glumi istovremeno dobijala odgovore na neka teorijska pitanja i filozofska učenja i obratno. Sistematizacija znanja sa mog prvog fakulteta pomogla mi je da bolje razumijem svijet oko sebe, samim tim i likove koje tumačim. Nije mi bilo dovoljno da naučeno izrazim samo kroz akademski jezik već je moja priroda tražila konfrontaciju sa publikom i direktno kompromitovanje spoznatog. Moji profesori i na jednom i na drugom fakultetu imali su dovoljno razumijevanja za moj neobičan "slučaj" pa smo zajedničkim snagama uspjeli da nazremo kraj ovog putovanja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.