Infektivni jezik mržnje

Novinari, manje ili više obrazovani, znaju da mediji imaju najveći uticaj na ljude i njihovu interpretaciju i percepciju realnosti.

U naponskom polju javnog mnjenja vrši se strašna propaganda i pritisak psihotičnih i nerealnih novinara, kojima je svijest pala u nesvijest. Dakle, rat u ljudskim glavama, nije prestao.

To je stanje, što bi rekao Frojd, "nepodnošljivih okolnosti" zbog velikih pritisaka iznutra i sa vana, kada se sentrifugalne i centripetalne socijalne sile pomiješaju, kao južni i sjeverni vjetar, koji najbrže otapa snijeg.

Andrić bi mudro rekao: "Čuvajte se ljudi koji misle da su ugroženi, oni uvijek iznenada, neočekivano i podmuklo napadaju", a Vojislav Lubarda bi dodao "najopasniji su ljudi koji maštaju", imajući pri ruci moćno sredstvo djelovanja na ljude - medije, a pogotovo televiziju.

Kada je u pitanju Federalna televizija i Bakir Hadžiomerović i njegovih 60 minuta, najbolje je reći "kakav čovjek takva i besjeda". On podstiče negativne elemente u novinskim i televizijskim vijestima.

Slažem se, što bi rekao Gorki, "da je istina Bog slobodnog čovjeka", ali novinari koji su robovi mržnje žele da žrtva njihovih medijskih udara završi u zatvoru ili na groblju.

U Republici Srpskoj i BiH ima Zakon o zaštiti od klevete, koji u besudnoj i nepostojećoj državi BiH ne važi, jer "pravda drži zemlju i gradove, pravda drži, a nepravda ruši".

Jezik medija ponovo sije strah, huškanje, smrt jednom čovjeka na čelu "zločinačkog naroda", a od kohezionog jedinstva naroda i narodnosti u BiH nema i nikada neće biti ništa.

NATO je znao da će biti bolno odvojiti Kosovo, kao ognjište duhovnosti Srba, a kada su to uspjeli, svu pažnju su usredsrijedili na Republiku Srpsku i premijera Milorada Dodika, koji štiti pravoslavlje, kao Sveti Sava, od vatikanske najezde i džihadlija.

Đinđića su, kada im je rekao "ako se Kosovo odvoji od Srbije, mi ćemo Republiku Srpsku pripojiti Srbiji", ubili sa plaćenim naručiocima koji su čuvali režim Slobodana Miloševića, koji je, što bi rekao veliki srpski pisac, bio agent CIA do pola utakmice…

Najbolje bi bilo prizivati Teslinu univerzalnu odbranu čovječanstva od zla: "Energija jedne misli može odrediti kretanje cijelog kosmosa."

Ipak, ima nade, kao što bi rekao hromi Vuk Karadžić: "Ne da se, ali će se dati."

Riječ, kao specifična ljudska draž, nosi akcione struje mozga. Ko će se kome dati, vidjećemo, ali sadašnje stanje je stanje "nepodnošljivih okolnosti", tako da dobromislen čovjek nema strehe ispod koje bi se sklonio.

Zato se svaki dan desi jedno ili dva ubistva, kao rezultat opštedruštvenog beznađa i bespomoćnosti društva pojedincu, kako bi mu očuvali mentalno zdravlje, da ne stavi oroz na dušu i izvrši nasilje nad samim sobom.

I bez rata, mi smo narod ukradene budućnosti, kojem je prošlost živa zakopana u sadašnjost.

Pošteni novinari i intelektualci nemaju šanse da to poprave, jer im je voda do usta, jer traže pojas za spasavanje od opšteg potopa strahom koji nosi infektivni jezik mržnje.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.