Hristolika priroda najveći dar Božiji

Književna pera i slikarska platna često su nošena maštom umjetnika stvarala djela nadahnuta pričom o rođenju Hristovom u pećini Vitlejemu, dok anđeli radosno pjevaju o srećnom događaju. Ni do danas se ništa nije promijenilo, pa stvaraoci našeg doba rado posežu za motivima velikog hrišćanskog praznika, Božića.

- Hristovo rođenje je izvor za sve praznike hrišćanske, jer da nije bilo rođenja ne bi bilo ni krštenja, ni vaskrsenja. Nema svečanije i ljepše atmosfere u porodici od Badnje večeri i prvog dana Hristovog rođenja - rekao je akademski slikar Hayi Branko Nikitović.

On podsjeća da je apostol Luka bio slikar i danas ga esnafi Udruženja likovnih umjetnika slave kao svog zaštitnika i krsnu slavu.

- Hristovo rođenje je nezaobilazna scena u svim hramovima i domovima svih crkava, ali se javlja i kao pojedinačna ikona na ikonostasu. A na sam Božić je i celivajuća ikona u crkvi. Pećina i u njoj jaslice, Bogorodica sa Josifom i mladim Isusom dok se pastiri klanjaju, a sve je osvetljeno zvezdom koja svojom svetlošću ispunjava pećinu i osvetljava novorođenog Hrista - kaže Nikitović.

Akademski slikar Mihailo Rakita ističe da se u likovnoj umjetnosti motiv Božića, odnosno Hristovog rođenja, u pravoslavlju radi na specifičan način koji se bazira na starom vizantijskom viđenju ovog događaja.

- Najčešće se radi na ikonama, kao što je ikona Rođenja Hristovog. Ovaj događaj se predstavlja sa određenim elementima koji su zapisani u Bibliji. Radi se pejzaž u kojem je pastirska pećina, ovce i krave. Anđeli su na nebu, u daljini vide se trojica mudraca koji dolaze, anđeo koji pastirima govori o tom srećnom događaju - ispričao je Rakita.

Prema njegovim riječima, svi elementi iz priče o rođenju Hristovom, u sebi imaju mnogo simboličnog.

- Tamna pećina označava tamu ljudskog sveta u kojoj će se roditi Hristos, koji će tu tamu osvetliti. Izabran je Vitlejem, zato što to u prevodu znači dom hljeba. Imamo i simboliku Hristovih reči: Jedite, tijelo moje, to je vaš hljeb. Kroz sve te simbole ispričana je fina priča, koja se može lako pamtiti i stalno ponavljati kroz vrijeme - naglasio je Rakita.

Da Božić zaokuplja i umjetnike savremenog doba potvrdio je i književnik Radomir D. Mitrić.

- Rođenje Bogočovjeka od biblijskih vremena je važan lajtmotiv u književnosti preko srednjovjekovne liturgičke književnosti do savremenog doba. I danas stvaraju književnici čija su djela utemeljena u toj tradiciji. To je za naš hrišćanski rod bitna stavka očuvanja identiteta u vijekovima koji dolaze - smatra Mitrić.

On kaže da književnici slave Hrista, luču svjetlosti, koji je odagnao tamu paganskih vremena.

- Mogućnost rođenja iskupitelja svijeta, bića božanske prirode, nadilazi svaku drugu književnu temu. Lik Hrista je najsjajnija priča od svih priča, krin u literaturi svih doba. On koji sabire ljude u svečovječanstvo bližeći ga vaskrsenju. I porodice koja fragmentira današnja tehnološka era. Kao u onoj Šantićevoj pjesmi "Pretprazničko veče" - rekao je Mitrić i dodao da je za njega kao pisca, Hristolika priroda najveći dar božiji, njegove besjede najsvjetliji primjeri riječi i njihovih parabola.

Hayi Branko Nikitović kaže da je kod umjetnika ljubav prema Bogu uvijek bila ikonska.

- Ima, naravno, i mnogo onih koji se nesigurnim koracima približavaju velikim duhovnim temama. Likovna umjetnost je uvijek bila spoznajni put i način na koji mogu da izraze sebe i komuniciraju sa drugima i tako uspostave zajedništvo, a u tom zajedništvu spoznaju svjetlost, ljubav i sposobnost obožavanja - zaključio je Nikitović.

Da božićni praznici zauzimaju centralno mjesto u našem narodnom kalendaru podsjetio je i kustos etnolog Vladimir Đukanović.

- Badnji dan i prvi dan Božića su najznačajniji i običajima najbogatiji praznici božićnog ciklusa. Običaji u vezi sa Badnjim danom i Božićem međusobno se prožimaju i čine neraskidivu cjelinu. Tako se, u narodu, za neke povezane i neodvojive stvari kaže "kao Badnji dan i Božić" - rekao je Vladimir Đukanović.

Običaji

Vladimir Đukanović je ispričao koji su božićni običaji čvrsto ukorijenjeni u narodu. Riječ je o svetom drvetu - badnjaku, božićnoj slami, položajniku, česnici, kao i mirboženju svih ljudi.

- Prije ručka ukućani su se uvijek mirbožili, odnosno međusobno ljubili, izmjenjujući čestitke i pozdrave: "Mir Božiji, Hristos se rodi". Na ovaj način posvađani su se mirili i praštali uvrede jedni drugima - kaže Đukanović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.