Hoću, neću

Odluka nam je odlika. Iz časa u čas odlučujemo, ili se nećkamo, a nećkanjem samo odlučujemo da odluku, koja se nameće, odgodimo. Možemo i da odlučimo da od donošenja odluke odustanemo i to prepustimo slučaju, ili da odluku smišljeno zaobilazimo ne bismo li joj umakli, sve to je, naravno, opet jedna odluka.

Kad pripremam salatu, moram da odlučim o količini sastojaka u odnosu na glad, da li da isiječem jedan ili dva paradajza, jedan ili dva krastavca, jednu ili dvije paprike. Prije toga, morao sam da odlučim da pripremim salatu, prije toga, koje povrće od ponuđenog u trgovini da izaberem, prije toga, gdje da odem u kupovinu, prije toga, šta mi se jede, prije toga, koliko para mogu da potrošim, prije toga, gdje da pokušam da zaradim pare, prije toga, kako da se osposobim za zarađivanje para, prije toga, čemu da se posvetim, prije toga, da hoću da me bude...

Prilikom pranja kose, moram da odlučim kad da prestanem sa utrljavanjem šampona i počnem sa ispiranjem, isto tako i prilikom pranja zuba. Omirisane izuvene čarape ne daju mi uvijek neoboriv argument da ih promijenim ili opet obujem, pa moram sam da donesem odluku.

Pojedine naglašene odluke, vezane za ljubav, porodicu, obrazovanje, posao, politiku, smatramo veoma važnim, a na one neupadljive, utkane u svakodnevicu, manje obraćamo pažnju, pa nam takve odluke izgledaju kao da se donose same od sebe. Bez obzira na važnost koju im pridajemo, sve odluke podrazumijevaju odgovornost. Kada pominjemo odgovornost, govorimo o padanju na pleća, težini, teretu, bremenu odgovornosti. Ona nam, dakle, nije naprosto prijatna, iako je prihvatamo, bilo kao izazov, bilo kao neminovnost, jer odlučivanje je neizbježno a s njim i odgovornost.

Odlučivati se mora, neprestano, i zahtijeva volju, jer nosi odgovornost. Kad se donosi odluka, a na nekakvu je čovjek primoran, naročito je iscrpljujuća neizvjesnost o istinskoj slobodi volje koja je odluku donijela. Svaki događaj, svaka odluka, sve što se dogodi postaje sudbinsko, jer dogodilo se baš to a ne nešto drugo. Da li je moglo biti drugačije, to ostaje samo predmet nagađanja, dok je ono što se dogodilo neporecivo. Otud sklonost ka poricanju slobodne volje pri odlučivanju i vjerovanje u predodređenost svega: bilo je, jeste i biće kako je suđeno. Odlučivanje, dakle, donosi odluku koja je ili proizvoljna ili predodređena, o čemu se, kao i o svemu drugom, mora odlučivati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.