Hari Poter zasjenio Baš Čelika

BANjALUKA - U moru šunda i kiča koji je zahvatio umjetnost nisu ostala pošteđena ni pozorišta za djecu. Umjesto kvalitetnih predstava rađenih po djelima književnih klasika za djecu, često se u pozorištima rade komadi površnog sadržaja koji samo zabavljaju, a ničemu ne uče mališane.

Književnik Ljubivoje Ršumović kaže da na sceni dječijih pozorišta odavno nije vidio Hajduka Stanka, "Jazavca pred sudom", "Ježevu kućicu", pa ni Nušićeve "Hajduke". Kako kaže, odavno nije bilo "Baš Čelika", ni nekog "Kraljevića Marka", ni "Babaroge". Ali bilo je "Nevena" Zmaj Jovinog, doduše na televiziji, ali bi moglo da ga bude i na pozorišnim scenama.

- Odavno nema "Torte sa pet spratova" Dobrice Erića, koji je, svakako, živi klasik. Nema Miše Stanisavljevića i njegovog "Carevog zatočnika". Nema Boška Trifunovića i njegove "Bajke o caru i pastiru". A svega toga bi moglo i moralo da bude. Pre Petra Pana, Harija Potera, ili bar naporedo sa njima - smatra Ršumović.

Pjesnik Tode Nikoletić podsjeća da pozorište za djecu treba da se bavi ljudskom maštom, osjećanjima, pobudama, fantazijom, razvijajući u najmlađoj publici sposobnost za razmišljanje, estetičko prosuđivanje, dizajn, kritičnost i kreativnost.

- Retka su pozorišta za decu koja raspolažu materijalnim uslovima za rad i koja imaju podršku lokalne samouprave, kako bi se kod najmlađe populacije razvijala svest o pozorišnoj kulturi. Ali i retka su pozorišta koja na svom repertoaru čuvaju književnu baštinu domaćih autora, scenografa, kostimografa i kompozitora - ističe Nikoletić.  

Prema njegovim riječima, sve se to odrazilo i na interesovanje pisaca za bavljenje pozorišnim stvaralaštvom i umnogome zatvorilo vrata najeminentnijim režiserima, teatrolozima i književnicima da pokažu svoju inventivnost.

- A posledica svega toga je da današnje dete odrasta u kulturi koja počiva na površnosti i masovnoj potrošnji. Jeftinim TV-bljuvotinama, otupljivanjem svesti kod mladih naraštaja. Nemerljiva je šteta kada kod mladih ne razvijate vrednosni kriterijum, kreativnost i pravilno rasuđivanje - rekao je Nikoletić.

Nemjerljiva je šteta, dodaje on, po identitet naroda u književnom svijetu kad prepuštate zaboravu poznate komediografe i dramske stvaraoce iz lektira: Branislava Nušića, Aleksandra Popovića, Duška Radovića, Branka Ćopića...

- Iako su kulise poodavno u mnogim pozorištima pocepane, daske trule, a kase prazne, zahvaljujući njima, lepota detinjstva još traje. Talija živi uprkos duhovnoj i ekonomskoj krizi - ističe Tode Nikoletić.

Književni kritičar Zorica Turjačanin naglašava da literatura za djecu apeluje na dječiju dušu, duh, srce i sve ostalo. Literatura treba da razvija dječiji estetski senzibilitet i osjećaj za lijepo i za prave vrijednosti.

- Moramo računati da dramsko djelo mora u sebi imati scenični kvalitet, jasno izražene likove, da se može predstaviti život u njegovoj konkretnosti, u dinamici, u zapletu itd. Djelo koje namjenjujemo djeci mora da pruži ono čime se odlikuje dječiji pogled na svijet - rekla je Turjačanin.

Reditelj Vitomir Mitrić naglašava da su tekstovi domaćih klasika prava literatura za pozorište u kome treba istražiti elemente dramske pedagogije i razumljivo ih ponuditi publici. - Za dramske tekstove koji se izvode na scenama pozorišta za djecu važno je da ne izgube osnovnu ideju pisca. Šteta je što je vrlo malo mladih autora čiji tekstovi bi zaslužili da budu izvedeni na scenama za djecu. Da bi se tekstovi osavremenili, reditelji adaptiraju klasične bajke, a koliko su u tome uspješni, govore predstave i njihovo vrijeme trajanja - zaključio je Mitrić.

Umjetnička dimenzija

- Često moramo ponavljati i ne zaboraviti da umjetnost ne zabavlja, već služi obrazovanju i razvijanju estetskih osjećanja. Važno je da obrazovni i edukativni cilj ne unište onu umjetničku dimenziju pozorišnog komada. U posebnu kategoriju bih svrstao tekstove koji su pisani za djecu i koje izvode glumci - djeca - kaže Vitomir Mitrić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.