Greg Ber, američki književnik Riječ pokretačka snaga kosmosa

Matematika i fizika do krajnosti, koje čine čvrsto satkanu priču i likove, sa neočekivanim obrtima i istorijskim revizionizmom, čine moju novu knjigu dosta sličnom sa serijom "Put". Raduju me pozitivne reakcije čitalaca i kritike, a ove jeseni počinje njena prodaja na evropskim tržištima. Već se radi na njemačkom izdanju.

Ovo je za "Glas Srpske" najavio poznati američki pisac naučne fantastike Greg Ber, čija se najnovija knjiga "Grad na kraju vremena" nedavno pojavila u knjižarama u Sjedinjenim Američkim Državama.

* GLAS: Šta će se dogoditi na kraju vremena i da li je uopšte moguće govoriti o tome?

BER: U ovoj avanturi drugačije posmatram kosmologiju, koristeći više organicistički, a manje linearni pristup fizici - ne toliko kao mehanički sistem zasnovan na proračunu, nego kao kosmos koji obiluje komunikacijom i autokorekcijom, koji svoje postojanje zasniva na posmatranju i čija su pokretačka snaga, prije svega, tekst i priča. Knjige i biblioteke veoma su važne. One su neka vrsta "sklepane" metafizike. To mojim likovima daje odgovornost i ogromnu snagu. Oni se doslovno nadmeću sa bogovima i demonima - odnosno onima sa kojima će u dalekoj budućnosti biti jednaki.

* GLAS: Serija "Put" ima mnogo poklonika na prostoru bivše Jugoslavije. Među mnogim temama, razmatrate i pitanje transhumanizma. Da li je transhumanizam postao realnost i da li se nešto što bi se moglo nazvati dušom gubi tokom "usnimavanja" ličnosti?

BER: S tim problemom se borim još od završetka rada na romanu "Eon". Tamo negdje 1987. godine shvatio sam da je u ljudskim bićima - u svim organizmima - hardver u stvari softver i obratno; nema razdvojenosti, ne postoji poseban "program" aktivan u nekom statičkom sistemu. Program jeste sistem; bilo koje stanje sistema u svakom trenutku proizlazi iz njegovih fizičkih kvaliteta. Prema tome, "prenos" ili kopiranje ličnosti na silikonsku marticu podrazumijevaće mapiranje i kodiranje ogromne količine podataka koji se tiču molekula, pa čak i atoma kompletnog ljudskog tijela. To je prenosna tehnologija kakva je korišćena u serijalu "Zvjezdane staze". Ona još nije moguća, ali mi ne razumijemo nauku dovoljno dobro da bismo o ovakvim stvarima razmišljali na kratke staze - u narednih 40 godina na primjer. Da li se duša gubi u tom transferu - glavna je tema naučne fantastike već decenijama. To je još uvijek fascinirajuće filozofsko pitanje: da li identični blizanci dijele zajedničku dušu ili smo vezani za vlastiti identitet i samobitnost?

* GLAS: Neki bivši pisci naučne fantastike tvrde da u ovom žanru ne može da se stvori ništa novo. Još 80-ih godina anticipirali ste pojavu nanotehnologije. Da li možete predvidjeti razvoj naučne fantastike u budućnosti?

BER: U narednik 20 godina na području fizike i biologije doći će do velikog skoka u otkrićima i saznanjima. Biologija počinje da istražuje svijet evolucije i adaptacije na višem nivou od genoma - riječ je o epigenetskim strukturama. Projekt CERN-a u Švajcarskoj je pionirski eksperimentalni poduhvat na području fizike. A djeca novih nacija, odnosno starih kultura sa novim perspektivama, bez sumnje će preobraziti naučna shvatanja. To će stvoriti mogućnosti za nove ideje, ili nove varijacije na poznate naučno-fantastične teme. To vrijeme upravo dolazi.

"Vavilonska kula"

Ber, petostruki dobitnik prestižne nagrade "Nebula", autor je bajkovite priče u kojoj se prepliću najsavremenije kosmološke teorije, mitološka stvorenja koja podsjećaju na "Heroja sa hiljadu lica" Džozefa Kembela, te na Bibliotekara i njegovu biblioteku u noveli Horhea Luisa Borhesa "Vavilonska biblioteka". Uvodeći čitaoce u unutrašnje iskustvo kosmološke teorije i priče o velikim mitološkim stvaranjima, ovo izazovno i maštovito djelo privući će pažnju književne kritike, napisala je Sara Rater - "Library Journal".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.