Glumica Dragana Ilić za "Glas" o novim projektima i karijeri

Bajka mi se dopala na prvo čitanje, jer je spoj tradicije, folklora i kulturnog nasljeđa koje nosi naš narod.
Rekla je ovo za "Glas Srpske" glumica Dragana Ilić, objašnjavajući o čemu se radi u predstavi "Čarobno kolo" gdje se okušala po prvi put kao reditelj.
- Cilj predstave je doprinos nominaciji gustog, pletenog, Kozarskog kola, kao nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva na listu UNESKO-a. Ovo je divan i inovativan način da se našim najmlađima približi jedna divna priča, jedan djelić naše narodne baštine, a to je Kozarsko kolo! U predstavi igraju članovi KUD-a i na svih 17 sam veoma ponosna, mislim da smo priču o nastanku kola uspješno donijeli na daske koje život znače. Nadam se da će predstava imati dug život i da će vječno da traje, čuvajući nove naraštaje - rekla je mlada glumica.
GLAS: U DPRS počele su probe za novu predstavu sa naslovom "Kuća vremena" po tekstu Jelene Kojović Tepić, a pod režijskom palicom Nikole Bundala. Možete li nam reći nešto opširnije o Vašem novom projektu i o kakvoj je ulozi konkretno riječ?
ILIĆ: Tako je, probe su u toku. Za mene jedan potpuno drugačiji projekat, ali sada zaista u svakom smislu te riječi, tekst koji na prvo čitanje u mojoj glavi stvara hiljadu upitnika, jer lik koji igram nije realan, ako me razumijete, igram Novu, Novu godinu (smijeh). Svakako da će moja mašta ovdje raditi u punom kapacitetu, jer znate i sami kakva su nam očekivanja kada je u pitanju nova godina.
GLAS: Autorska imena koja stoje iza komada jesu kombinacija iskusnih i novih snaga u Dječijem pozorištu Republike Srpske, ali djeluje da je u pitanju vrlo posvećen tim?
ILIĆ: Spoj iskustva i novih snaga je uvijek dobar. Za mlade glumce je najveće bogatstvo kada rade u timu koji je, bez obzira na godine, i dalje jednako posvećen svakom zadatku, svakoj ulozi, a to je upravo ansambl DPRS. Svaku ulogu koju sam donijela na scenu dječijeg teatra donijela sam zahvaljujući svojim kolegama i na tome sam im naizmjerno zahvalna, jer lutke su poseban zanat i bez dobrih učitelja nema ni dobrih đaka.
GLAS: Moramo spomenuti da ste nedavno imali zapaženu ulogu u predstavi popularnog bugarskog reditelja i dramaturga Slavčeta Malenova. U pitanju je komad "Princeza i pocijepane cipelice" nastao po bajci braće Grim. Po čemu ćete pamtiti ovaj proces koji je obilježen radom sa marionetama, što nije čest slučaj u našem teatru?
ILIĆ: Moj svakako najzahtjevniji zadatak u dosadašnjem radu. Marioneta je kraljica lutaka, dobiti takvu priliku je stvarno velika čast i odgovornost. Ona u sebi nosi eleganciju i magiju kakvu rijetko koja lutka ima. Trenutak kada marioneta oživi i publika je prihvati kao živo biće zaista je poseban, a rad sa Slavčetom je iskustvo koje se pamti za cijeli život.
GLAS: Komad je nedavno gostovao u Srbiji krajem prošle godine, kako Vam je djelovao taj iskorak izvan domaćeg terena, jer sudeći prema reakciji žirija kao da niste bili u gostima?
ILIĆ: Svako pozorište ima svoju astmoferu, energiju i publiku što daje novu dimneziju našem igranju. Lijepo je upoznati kolege iz drugih pozorišta, razmijeniti iskustva i vidjeti kako naša priča dopire do različite publike. Gostovanja su za mene izazov i inspiracija.
GLAS: Zanima nas kakav je glumački sistem rada glumice Dragane Ilić u stvaranju uloga, s obzirom na toliko širok raspon stilova i žanrova?
ILIĆ: Uh! Mislim da svaka uloga ima neki svoj sistem. Kada su lutke u pitanju svakoj priđem drugačije, jer su i one različite. Trudim se da se lutka i ja povežemo kako bi svaka emocija i poruka bila jasna. Fokus mi je na koordinaciji pokreta, ali svakako i na prenošenju emocije kroz igru. Igra je ključna! Kroz igru dolaze ideje, nekad samo pustim lutku da uradi sama i shvatim da je ključ u jednostavnosti. Međutim, u dramskim ulogama inspiraciju tražim u životu.
GLAS: Kažu da literatura posebno utiče na većinu umjetnika. Da li je to slučaj i sa Vama? Imate li neku određenu literaturu koja na Vas djeluje iscjeliteljski te Vam pomaže u raznim životnim situacijama?
ILIĆ: Sveto pismo! Po meni, koliko god da ga čitaš nećeš ga iščitati do kraja. Stotinu puta ga pročitaj, tamo će ipak ostati nedočitanog.
GLAS: Vi ste diplomirali u klasi Željka Mitrovića. Zajedno sa Vama studirali su talentovani glumci koji su na putu da budu vodeći glumci našeg glumišta, a to su Svetozar Babić, Nemanja Bajić, Anando Čenić. Šta Vam je najviše ostalo urezano u sjećanju kada je riječ o studentskim danima?
ILIĆ: Prvi dan. "Ja sam profesor Željko Mitrović, imam četvoro dece i vas osam, znači dvanaest i tako do poslednjeg dana". (Smijeh).
GLAS: Iza Vas je mnogo predstava u kojima ste igrali. Iako je to nezhvalno pitanje za umjetnika, koji komad je za Vas bio prelomni momenat kada ste shvatili razlog zbog kojeg jeste na sceni?
ILIĆ: Hm... zanimljivo pitanje. To su svakako dva komada koja su profunkcionisala tik pred samu premijeru. Predstava "Pastorala" i predstava "Bure". Za mene su bile noćna mora, oba procesa kojima sam se najviše radovala, a proživjela sam golgotu i sada kada ih igram uživam, jer evociraju te slatke muke, ali to je ono što mene uzbuđuje u ovom poslu.
GLAS: U pripremama ste za novi komad, igrate mnogo u stalnom repertoaru. Da li imate nešto novo u planovima za sljedeću godinu, što bi se reklo, za svoju dušu?
ILIĆ: Sve je za moju dušu, radujem se novim projektima iz kojih izlazim bolja kao osoba i uspješnija kao glumica.
GLAS: Aktivni ste i na televiziji, imamo priliku da Vas svake srijede i četvrtka gledamo u emisiji "Stani da ti kažem". Kako je raditi za najmlađe pred kamerom?
ILIĆ: Sjajno! Dječije emisije su mnogo šarene, kreativne i dinamične, rad pred kamerom daje priliku za puno zabave, istraživanja i učenja novih vještina. Teme su edukativne i zabavne, tako da snimanje takvih emisija i za nas odrasle predstavlja jednu novu interesantnu školu u kojoj svi uživamo. Rad pred kamerom za mene je veoma izazovan, to je mogućnost da se oslobodi sva kreativnost i da se ispričaju priče koje nadmašuju granice mašte.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.