Glumac Filip Radovanović: Gluma je traganje za istinom i autentičnošću

Imam tu sreću i privilegiju da radim projekte koji su na drugim jezicima. Naime, to sigurno i jeste put kojim želim da idem, da zbog svojih određenih znanja i veština, a u ovom slučaju poznavanja stranih jezika, imam priliku da radim van granica Balkana. Rekao je ovo za "Glas Srpske" talentovani glumac Filip Radovanović komentarišući svoja glumačka iskustva u projektima strane produkcije u kojima je dobio podstrek da može da radi sa kolegama iz čitavog svijeta.
- Učio sam i dalje radim na učenju engleskog, španskog i ruskog jezika. Nedavno sam imao priliku da radim na serijama poput "Miss Scarlet" i "Librarians". Naime to su britanski i američki projekti. Mogu slobodno da kažem da su bila sjajna iskustva za mene, najpre zbog toga što su mi dala dodatni podstrek da verujem da mogu da radim sa kolegama iz čitavog sveta. Zapravo profesionalizam je ono što je krasilo te projekte i u takvim uslovima prosto treba da budeš na vrhuncu zadatka i da pružiš maksimum maksimuma. Jednom rečju sve drugo ne bi bilo fer ni prema drugima, a ni prema sebi. Uzgred, izdvojio bih i rad na filmu "Ruka pravde" reditelja Nemanje Ćeranića, gde imam ulogu na španskom jeziku i nadam se da će ovakvih prilika biti još u ovoj novoj godini - rekao je mladi glumac.
GLAS: Dosta snimate na prostoru bivše Jugoslavije u posljednjih nekoliko godina. Da li možete da nam kažete koji su to projekti u kojima uskoro možemo da Vas gledamo i kakvo je bilo iskustvo raditi na novom filmu "Gym" Srđana Vuletića?
RADOVANOVIĆ: Bilo je plodonosno stvarno u poslednjih godinu dana. Zahvalan sam Bogu i univerzumu na tome. Snimao sam dosta serija poput "Tajkuna" i "Urgentnog centra" u Srbiji, zatim u Bosni nekoliko zanimljivih projekata.. Film "Gym" mi je drago iskustvo, prvenstveno zbog rada sa rediteljem Srđanom Vuletićem. Neki od njegovih ranijih filmova su ostavili jak utisak na mene i bila mi je privilegija da sarađujemo. Takođe "Gym" je jedna kompleksna priča i bavi se temom nasilja u društvu i bio mi je veliki izazov da se sa ekipom bavim tom temom. Zapravo najbolje je da gledaoci pogledaju film pa sami zaključe o čemu se radi i vide da li ih se to na neki način tiče. Inače ovo nije moja prva saradnja sa Srđanom, jer sam prethodno imao priliku da radim na seriji "Tender". U pitanju je sitkom i rado ga preporučujem za gledanje. Da, moram da spomenem i rad na seriji "Komar", reditelja Timura Makarevića, koja će biti pravo osveženje za našu kinematografiju, jer je žanrovski nešto potpuno novo na tržištu. U pitanju su fikcija i fantastika i projekat za koji mislim da će osvojiti publiku gdje god se bude prikazivao.
GLAS: Pored uspješne karijere na TV filmu i u televizijskim serijama koja se odvija u najboljem redu uspješni ste i na daskama koje život znače, gdje ste napravili neke značajne uloge u protekloj godini. To su predstave koje su napravile veliki i pozitivan odjek, kako kod publike tako i kod pozorišnih kritičara. Koje su to predstave?
RADOVANOVIĆ: Mnogo sam ponosan na činjenicu da sam u prošloj godini imao projekte koji su na repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo, a jedna od takvih je predstava "Mišolovka" od Agate Kristi i "Zaljubljeni Šekspir" koju sam igrao u Beogradskom dramskog pozorištu. Recimo "Mišolovka" je remek-delo svetske književnosti i u toj predstavi igram detektiva Trottera, koji istražuje ubistvo koje se desi u jednom pansionu u srcu Engleske. Napeta krimi-drama sa sedam likova i u jednom trenutku svi postanu potencijalne ubice. Mislim da je i za publiku to posebno pozorišno iskustvo. Raduje me da je sala svaki put do sada bila rasprodata. Svaki put imam veliku motivaciju da igram tu predstavu i radujem joj se. Čast je i raditi sa ansamblima ova dva pozorišta, u kojima ima mnogo sjajnih kolega koje su mi inspiracija i mogu mnogo da naučim od njih.
GLAS: Postoji mnogo definicija, teorija, teza koje su pokušale da odgonetnu tu čarobnu riječ "gluma". Moramo da Vas pitamo kakav je Vaš stav o tome?
RADOVANOVIĆ: Mislim da još nismo dobili konačnu definiciju glume, a mislim da je i nećemo dobiti, što je u neku ruku i dobro, jer ta definicija leži u svakome od nas. Po mom mišljenju to je neka lična percepcija glumca. Ipak ono što je zajedničko za sve jeste traganje za istinom i autentičnošću. Recimo da likovi koje igramo i događaji budu što više stvarni, ispunjeni tom životnom energijom, a energija je baš ono što je važno za ovaj posao, kao i ritam, osećaj za prostor, sposobnost da prepoznajemo situaciju i reagujemo. Gledalac mora da ima utisak da se to što gleda dešava upravo sada, prvi put. Trebalo bi biti neposredno. Lično za mene gluma je kompleksna profesija koja zahteva mnogo rada na sebi, učenja, istraživanja, slušanja svojih instinkta i generalno posmatranja sveta oko sebe te zbog toga mislim da nikada neću moći da svedem u jednu definiciju šta je to zapravo gluma.
PRIVATNO
GLAS: Mimo umjetničkog svijeta, kako izgleda svijet Filipa Radovanovića, čime se bavite u slobodno vrijeme?
RADOVANOVIĆ: Pa volim povremeno da radim neke poslove koji nemaju veze sa glumom. Opuštaju me i daju mi priliku da upoznajem ljude. Do sada su to bili poslovi prodavanja sladoleda i kokica ili da pomažem ocu i sa njim radim neke građevinske poslove. Sve to mi dobro dođe kao neki reset, povratak sebi i onda opet ide priprema za neki projekat i rad na njemu. Onda mi boravak i rad na nekom snimanju ili u pozorištu bude mnogo prijatniji i rasterećeniji. Takođe svoj mir pronalazim i u knjigama, bavljenju raznim sportovima, druženju sa porodicom i prijateljima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.