Dva

Sva živa bića prenose svojim naraštajima razne sposobnosti, kao životno znanje, dijelom naslijeđeno i dijelom stečeno kroz vlastito iskustvo življenja. Jedan dio tih prenesenih sposobnosti potomci nasljeđuju od svojih roditelja već prilikom začeća, posredstvom roditeljskih gena, a drugi dio usvajaju učenjem. Naši preci odavno su uvidjeli ogroman značaj koji učenje ima za našu vrstu, pa su za njegovo odvijanje ustanovili stručnu djelatnost učitelja i stručnu prostoriju učionice. Tokom vremena, ljudsko učenje je poprimilo zvaničan oblik prava i dužnosti, propisanih zakonskim odredbama, pri čemu se kao mjerilo za uspješnost odvijanja i ishoda učenja upotrebljava ocjena. Uspjeh u zakonski obaveznom učenju ima propisanu donju granicu, koja se zvanično smatra najnižim zadovoljavajućim stepenom usvojenog znanja, pa tako i dovoljnom osposobljenošću za život, a ocjenjuje se brojem dva.

Naravno da dovoljno, odnosno nužno, znanje, šta god ono podrazumijevalo, može da se označi i bilo kojim drugim brojem, ili slovom, ili znakom, i u tom smislu broj dva je proizvoljno izabran; ali ipak njegovo značenje prevazilazi proizvoljno označavanje znanja, jer dvojnost je nužno svojstvo svijeta, a ono što je nužno to valja da se zna. Nema života koji nije nastao po načelu dvojnosti, bilo spajanjem ženske i muške ćelije kod višećelijskih organizama, ili diobom ćelije i udvajanjem kod jednoćelijskih. Naše vrijeme kružno teče kroz dan i noć, i u svakom trenutku života smješteni smo između prošlosti i budućnosti, između nazad i naprijed, dole i gore, lijevo i desno. Dakle, ono što valja da se zna dostojno označava broj dva.

Dvojnost nam unakrsno prožima tijelo i glavu, tako da je desna polovina mozga usmjerena na lijevu polovinu tijela, i obratno, pri čemu lijeva polovina mozga raščlanjuje pristigle podatke i obrađuje ih postupno, dok ih desna obrađuje sve odjednom, pa je lijeva naučnija a desna osjećajnija. Na dvojnosti se zasniva i naša računarska naprava koja nam, po uzoru na mozak, služi za obradu podataka, ponavljajući istu dvojnu radnju propuštanja i zaustavljanja toka energije.

Povrh svega, ili ispod svega, svako od nas doživljava dvojnost kao pojedinačno biće koje je zasebno u bezbrojnom mnoštvu ostalih pojedinačnih bića u svijetu i ujedno stopljeno s njima u jedinstvo cjeline svijeta. Ova dvojnost je naša suštinska životna osobina, i vječni izvor naše velikodušne uzvišenosti i naše sitnodušne srozanosti, naše genijalnosti i našeg ludila, i svaka zaslužena prolazna ocjena te dvojnosti je nenadmašno zadovoljavajući dvojni uspjeh, poput zadovoljstva udvoje

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.