Foto: Dušan Kovačević: Sveti Georgije ubiva aždahu u Centru Sava 11. marta
Film "Sveti Georgije ubiva aždahu", po scenariju Dušana Kovačevića, a u režiji Srđana Dragojevića, biće premijerno prikazan 11. marta u Centru "Sava" u Beogradu. Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" Dušan Kovačević, dodajući da su pregovori sa producentima, kojih ima osam, u toku, ali da će banjolučka premijera najvjerovatnije biti dan kasnije.
U Centru "Sava" film će se prikazivati nekoliko dana, a poslije toga naći će se na repertoaru bioskopa i u ostalim gradovima Srbije.
- "Sveti Georgije ubiva aždahu" je veliki doprinos srpskoj kinematografiji. Sama činjenica da je tako veliki i komplikovani projekat sniman i u Republici Srpskoj omogućiće budućim autorima da sa više hrabrosti i poverenja uđe u druge koproducentske odnose, i da Republika Srpska zaživi kao filmska zemlja - istakao je Kovačević.
* GLAS: Tri godine su otkako su počele pripreme za ovaj film, koji se ovih dana završava. Koliko ste zadovoljni urađenim i jeste li uspjeli da ostvarite svoju zamisao kao scenarista?
KOVAČEVIĆ: S obzirom na to da sam taj film gledao na snimanju, pratio sam ga delom u montaži i upoređivao nekoliko verzija, nemam pravu distancu. Ono što mi se čini kada sam gledao prvu, gotovo definitivnu verziju, jeste da je to jedan moćan film. Uspeli smo u našim uslovima snimiti film koji je epoha, a da stvarno bude nalik na dokumentarni film. Imate osećaj da prisustvujete nečemu što je skrivena kamera snimala početkom dvadesetog veka, i to period od 1912, odnosno od Srpsko-turskog rata pa do Cerske bitke u avgustu 1914. Gledalac će proći kroz istoriju, jednu užasnu istoriju - balkanske ratove i početak Prvog svetskog rata, sa ljudima koji žive u jednom selu na obali Save.
Sve ovo što pričam je realizovano, smeo bih reći, kao da je rađeno u nekoj najmoćnijoj filmskoj kući.
* GLAS: Pored toga što je značajan za razvoj kinematografije Republike Srpske, hoće li "Sveti Georgije" otvoriti nove puteve kulturne saradnje između Republike Srpske i Srbije?
KOVAČEVIĆ: Ovaj film, čija je jedna trećina snimana u okolini Banje Luke, značajan je pre svega zato što je to prvi veliki izuzetno ozbiljan posao u filmskim odnosima između Vlade Republike Srpske i Vlade Republike Srbije, koje su bile nosioci te osnovne finansijske konstrukcije.
Značajan je i zbog tog što, osim saradnje koja je zasad bila isključivo na ekonomskim, odnosno poslovnim odnosima, otvara se jedan veliki prostor za kulturnu saradnju.
Kao što je svima poznato, prođu razni procesi politički, prođu razna dešavanja, koja su u vezi s tim što se zove državni poslovi, a kultura kao trag ostaje. To je jedna od najpreciznijih i sigurno najlepših beleški o jednom vremenu. Tako da ta beleška o prvoj velikoj saradnji između Republike Srpske i Srbije je sigurno značajna i otvara perspektivu za dalje poslove.
* GLAS: Koliko Republika Srpska i Srbija paralelno koračaju u kulturi?
KOVAČEVIĆ: Kad već pričamo o toj kulturnoj saradnji, želim reći da ja kao direktor "Zvezdara teatra" već niz godina imam izuzetno dobru saradnju sa Narodnim pozorištem Republike Srpske. Sad se opet dogovaramo da pravimo jednu koproducentsku predstavu. To su ti mostovi koji spajaju dve zemlje. Mostovi bez granica. Tim mostovima ne može da se postavi kontrola, koja je često vrlo politička, a često i zlonamerna.
Film je uspeo zahvaljujući trudu i inicijativi premijera Republike Srpske Milorada Dodika, koji je stao iza ovog projekta, kao i čitav tim ljudi iz Vlade Republike Srpske.
* GLAS: Koliko su glumci i ostali članovi ekipe odgovorili zadatku?
KOVAČEVIĆ: Glavne uloge igraju manje-više najpoznatiji glumci u srpskoj kinematografiji, počevši od glavne uloge Laze Ristovskog pa do Nataše Janjić, Milene Dravić, Dragana Nikolića, Bore Todorovića, i svi su se vrlo vešto uhvatili u koštac sa likovima koje tumače. To je samo mali deo ekipe. U filmu se pojavljuje više od stotinu glumaca, i 700 statista. Producenata je osam. Zanimljivo je da je koproducent i Ministarstvo kulture Republike Bugarske, jer je jedan deo filma sniman i u Bugarskoj.
Svaki gledalac će, naravno, imati svoj sud i svoju sliku o tom filmu. Ono u šta sam ubeđen je da tih dva sata, koliko film traje, prođu vrlo kratko. Što znači da film drži pažnju i da je ta ljubavna priča koja počne negde 1912. i okonča se 1914. godine centralna priča o troje ljudi. Dakle, jedan trougao u velikom ratnom ramu.
Francuski distributer koji je gledao naš film i koji će tokom februara odlučiti gde će film ići u svet rekao je da bi takav film u Francuskoj ili bilo gde u kinematografiji zapadne Evrope koštao 30, 40 miliona evra - istakao Kovačević.
* GLAS: Koliko je srpski duhovni prostor jedinstven?
KOVAČEVIĆ: Smatram da će sticajem okolnosti biti sve jedinstveniji jer, nažalost, mi se kao narod prizovemo pameti tek kad nam je najteže. Dok nam je lepo, živimo malo po principima preostalim iz onog turskog perioda, uz kafenisanje i puste priče. Ali kad zagusti, onda se trgnemo i prizovemo se pameti. To nije dobro i nije pametno, ali mentalitet je čudo - rekao je Dušan Kovačević.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.