“Drvo ži­vo­ta” ro­đe­no u igri va­tre i če­li­ka

Aleksandra Madžar, Foto: A. Čavić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: “Drvo ži­vo­ta” ro­đe­no u igri va­tre i če­li­ka

Banjalu­ka - Aka­dem­ski sli­kar i vajar Mi­li­vo­je Un­ko­vić po­klo­nio je ju­če svo­ju skul­ptu­ru “Drvo ži­vo­ta” Ra­dio-te­le­vi­zi­ji Re­pu­bli­ke Srpske.

Skul­ptu­ra je ot­kri­ve­na na pla­tou RTV do­ma u Par­ku skul­ptu­ra. Mno­go­broj­ni po­sje­ti­oci, me­đu ko­ji­ma ve­li­ki broj zva­ni­čni­ka iz kul­tur­nog i ja­vnog ži­vo­ta, do­šli su da uka­žu po­što­vanje pre­ma umje­tni­čkom ra­du prof. Mi­li­vo­ja Un­ko­vi­ća i pri­sus­tvu­ju po­klanjanju vri­je­dnog umje­tni­čkog dje­la gra­du Banjalu­ci.

- Re­ali­za­ci­ja skul­ptu­re “Drvo ži­vo­ta”, ko­ja je po­klon Ra­dio-te­le­vi­zi­ji Re­pu­bli­ke Srpske, jes­te sti­caj ne­kih sre­ćnih okol­nos­ti, ra­zu­mi­je­vanja i po­tre­ba da se sva­ki ku­tak Banjalu­ke uči­ni lje­pšim, sa­držaj­ni­jim i ljud­ski­jim - re­kao je Un­ko­vić.

Obja­snio je da je njegov po­vra­tak u Banjalu­ku po­sli­je dva­de­set go­di­na bo­rav­ka u Njema­čkoj no­vi stva­ra­la­čki po­če­tak, u ko­jem je osje­tio umje­tni­čku po­tre­bu da po­klo­ni dio se­be pros­to­ru i gradu u ko­jem ži­vi.

Za­hva­lio je Ra­dio-te­le­vi­zi­ji Re­pu­bli­ke Srpske na uka­za­nom po­vje­renju i  izrazio na­du da će “Drvo ži­vo­ta” os­tva­ri­ti ko­mu­ni­ka­ci­ju sa gra­đa­ni­ma Banjalu­ke na obos­tra­no za­do­voljstvo.

- Imao sam ap­so­lu­tnu po­moć u te­hni­čkom i or­ga­ni­za­ci­onom smi­slu da ovo dje­lo nas­ta­ne. Bez po­mo­ći Dra­ga­na Da­vi­do­vi­ća, čo­vje­ka ve­li­kog in­te­le­ktu­al­nog i vi­zi­onar­skog po­ten­ci­ja­la, ko­ji je sa svo­jim sa­ra­dni­ci­ma dao mno­go ener­gi­je i sve ovo re­ali­zo­vao sa per­fe­kci­oni­zmom, ovo dje­lo da­nas ne bi sta­ja­lo is­pred vas - ka­zao je Un­ko­vić.

Do­da­je da je dao svo­ju kre­ati­vnu moć i dio se­be, te da su mu u to­me po­ma­ga­li maj­sto­ri i ne­po­sre­dni sa­ra­dni­ci u radionici Dionis Dra­go­mir Sa­maryić i Mla­den Cvjet­ko­vić.

 - Učio sam od njih i oni od me­ne. Mi­slim da se u igri če­li­ka, va­tre i ru­ku ro­dio plod “Drvo ži­vo­ta”, ko­ji ovdje us­pra­vno sto­ji. Siguran sam da ova skul­ptor­ska for­ma mo­že pro­na­ći pros­tor u bi­lo ko­jem svjet­skom gra­du - na­glasio je Un­ko­vić.

Di­re­ktor Ra­dio-te­le­vi­zi­je Re­pu­bli­ke Srpske Dra­gan Da­vi­do­vić re­kao je da ova­kvi do­ga­đa­ji kao ma­li bi­se­ri pred­stavljaju pu­to­kaz i vi­zi­ju u ko­jem prav­cu tre­ba kre­nu­ti ka­ko bi­smo sa­vla­da­li po­te­ško­će sa ko­ji­ma se u da­našnjem vre­me­nu su­oča­va­mo.

- Na­dam se da će sljede­će go­di­ne u ovo vri­je­me još je­dna skul­ptu­ra bi­ti pos­tavljena u park i da će ti­me uve­li­ča­ti je­dan ma­li ku­tak u Banjalu­ci. Vri­je­me je da se i os­ta­le skul­ptu­re u ovom gradu po­zi­ci­oni­ra­ju i da se pro­ci­je­ni njiho­va umje­tni­čka vri­je­dnost - do­dao je Da­vi­do­vić.

Na ra­du skul­ptu­re “Drvo ži­vo­ta” po­mo­gli su i ko­le­ktiv “Di­onis trejd”, ko­ji su da­ro­va­li svo­je vri­je­me, pros­tor, ener­gi­ju i “zla­tne ru­ke” majstora, kao i kom­pa­ni­je “In­te­gral in­žinjering” i “Ta­ma­ris”.

Fi­nal­ni iz­gled

Skul­ptu­ra “Drvo ži­vo­ta” re­ali­zo­va­na je od če­li­čnih me­tal­nih plo­ča, a mon­ti­ra­na je na ar­mi­ra­no­be­ton­skoj sto­pi. Vi­so­ka je 412 cen­ti­me­ta­ra i te­ška oko 3.000 ki­lo­gra­ma. Fi­nal­ni iz­gled skul­ptu­re se pos­ti­že pri­ro­dnim pro­ce­som rđanja.

 

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.