Draž starih ćupova

BANjA LUKA - Stari glineni lonci, drvene preslice i vretena, bogato ukrašene narodne nošnje, samo su dio zbirke Etnološkog odjeljenja Muzeja Republike Srpske.

Ono što je nekada predstavljalo dio svakodnevnog života ljudi, kao što je ručna izrada odjeće, posuđa, nakita, sada je brižljivo sačuvano kao dio stalne postavke muzeja.

Na značaj starih zanata podsjetio je i kustos etnolog Muzeja RS Vladimir Đukanović, koji se osvrnuo na vrijeme kada su ljudi živjeli isključivo od prodaje rukotvorina. Jedan od zanata koji su svakako bili nezaobilazni bilo je i lončarstvo. 

- Na mjestima gdje je bilo kvalitetne lončarske zemlje - "ilovače", u dovoljnim količinama, razvijalo se lončarstvo. Uz pomoć ručnog kola pravljeno je različito posuđe i drugi upotrebni predmeti - rekao je Đukanović i dodao da su glavni centri za izradu lončarskih proizvoda u Bosanskoj Krajini bili Mrkonjić Grad, Ivanjska i Demiševci kod Sanskog Mosta.   

Kao jednu od zanimljivosti vezanih za lončarstvo Đukanović je naveo da se ovim zanatom nikada nisu bavile žene, osim što su pomagale kod pripreme materijala.  

- Lončaruša se vadi iz jama dubokih dva do tri metra. Međutim, svježa zemlja nije dobra za rad, već je treba pripremiti. Zemlja se prvo dobro osuši i istuca do veličine oraha i očisti od kamenčića i ostalih primjesa. Zatim se stavlja u korito, koje je izdubljeno iz komada drveta, i "zagasi" - opisao je Đukanović.

U korito se poslije dva dana dodaje "vrsta", prašina koja se dobija od kalcitnog kamena. Masa se zatim mijesi nogom, a to traje i po nekoliko sati, poslije čega može da se oblikuje.

- Lončari su pravili lonce, ćupove, dagare, petnjake, pekve, razne zdjele. Ipak, lonci su bili osnovni proizvodi, a među njima su obručani ili okrugljaši, kao i ruje ili rujice. Oni veći nazivani su ćupovi i služili su za čuvanje hrane, a najveći su pravljeni za pšenicu - ispričao je Đukanović.

Dagara je bila glinena posuda u kojoj se čuvalo skuvano mlijeko i kajmak, a na vrhu je imala udubljenje, "izljevak". Umjesto tanjira, postojale su male zdjele iz kojih se jelo.

Da bi glineno posuđe imalo i estetsku vrijednost, lončari su ga ukrašavali šaraljkom, daščicom koja je na jednom kraju zaoštrena, a drugi kraj je širi i pljosnat. Za glađenje lonca tokom oblikovanja koristila se kožica, komadić štavljene kože.  

Brižljivo oblikovani lonci, ćupovi, zdjele, smješteni na policama Muzeja RS, pod okom posjetilaca tako postaju pravi mali vodič kroz etnologiju.   

Zemljani sač 

Za pečenje hrane služila je pekva, zemljani sač. To je poklopac zvonolikog oblika kojim se poklapalo pripremano jelo, zatrpavalo se pepelom i žarom na ognjištu i na taj način se pekla hrana.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.