Dragana Arsenić za „Glas“: Žene imaju prava, sporna je sloboda

Na naše veliko zadovoljstvo gostujemo u jednom mladom po stažu, ali vrlo ozbiljnom teatru po ambicijama kao što je Narodno pozorište Istočno Sarajevo sa predstavom "Kumovi". U ovom komadu ja igram lik kume Sofije, četvrte supruge nestalog pjevača Bobana. Sofija je jedna srčana, mogu reći, i lakomislena mlada žena, uvijek spremna da pomogne drugima.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" Dragana Arsenić, glumica, objašnjavajući kakvu ulogu igra  u predstavi "Kumovi" u režiji Dragane Miliševski Popov sa kojom 12. februara gostuju u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo. Kako ističe talentovana umjetnica, riječ o dramskom tekstu klasika domaće dramaturgije Dušana Kovačevića koji je nastao 2012. i  koji govori o mogućnostima snalaženja u našim haotičnim, besperspektivnim društvenim okolnostima, kao i grčevitim naporima pojedinca da zakrpi nezakrpive rupe u sistemu na koji je osuđen. Ukratko u vremenu u kojem se njena junakinja vrlo dobro snalazi.

- Sofija pripada mlađoj generaciji, u odnosu na ostale likove i bolje shvata kako savremeno društvo funkcioniše i kako se prilagoditi vremenu u kom se najviše isplati igrati ulogu "glupog" čovjeka, tako da svjesno bira da bude lakomislena. Kako sam Kovačević kaže u podnaslovu drame, u pitanju je "komedija tragične svakodnevice". Naizgled obična proslava godišnjice pretvoriće se u rješavanje slučaja koji traje tri godine - rekla je Arsenićeva.

GLAS: Kako je protekla priprema komada i kako je ekipa okupljena oko ove predstave funkcionisala tokom rada?

ARSENIĆ: Meni je bilo veliko zadovoljstvo, što sam učestvovala u ovom procesu. To mi je bio prvi profesionalni proces poslije završetka Akademije. Saradnja sa rediteljkom Draganom Miloševski Popov je bila dragocjena, kako za mene tako i za ostale kolege. Dragana je odlična rediteljka, koja jako dobro razumije mlade glumce i pruža im podršku. Rezultat svega ovoga je odlična predstava koju publika voli.

GLAS: Uskoro imate premijeru sa predstavom "Kavez" u režiji Valentine Vidaković. Žanrovski gledano radi se poetskom teatru. Komad je rađen po motivima narodne lirske i moderne poezije te se bavi statusom žene na našim prostorima kroz istoriju? Možete li nešto više o samom projektu?

ARSENIĆ: U pitanju je projekat čija će premijera biti večeras, baš na rođendan tj. pet godina od osnivanja Gradskog pozorišta "Semberija". Ovo je jedna ženska priča koja sukobljava lirske subjekte iz vremena kada su nastajale najljepše lirske pjesme narodne književnosti pa sve do naših savremenih spisateljica. Komad "Kavez" se bavi položajem žene u strogom patrijarhatu kroz lirske stihove i položajem današnje žene koja je emancipovana, obrazovana, ima pravo glasa, samostalna je, ali da li je zaista slobodna?

GLAS: Vaš glumački učitelj bila je nenadmašna Jelena Trepetova Kostić koja važi za jednog od najboljih glumačkih pedagoga na našim prostorima. Čemu Vas je najviše naučila?

ARSENIĆ: Profesorki Jeleni sam zahvalna na tome što me je naučila profesionalizmu i što nas je naučila da: "Svaka slava traje do 12 sati uveče". Znači da poslije nekog velikog uspjeha, premijere, bitne uloge, nagrade, sutra ponovo krećemo od nule, ponovo dolazimo na probe, radimo ispočetka i tako u krug. To su stvari koje mnogi mladi glumci, nažalost, danas ne nauče na akademijama. Smatram da je Jelena zaista odličan pedagog, jer nas je pripremila za rad sa različitim ljudima, u raznim uslovima rada i da se svakoj ulozi posvetimo sa jednakom pažnjom, jer male uloge ne postoje i svaka iziskuje temeljan rad. Rezultat svega toga je moja klasa, koja je jako uspješna.

GLAS: Generalno, kako ste uopšte otkrili glumu kao Vaš životni poziv i šta je bila inicijalna kapisla koja Vas je povela u svijet ove umjetnosti?

ARSENIĆ: Iskreno, do odlaska na prijemni ispit, tj. do priprema za prijemni ispit nisam znala da će to biti moj životni poziv. Znate kako glumci obično kažu kako su oduvijek znali da će se baviti time, ja nisam. Mada sam kao dijete bila u dramskoj sekciji u osnovnoj školi, kod sjajne nastavnice Velide Popović, a kasnije i u amaterskom pozorištu, nisam znala da ću se time baviti profesionalno. Tada se razvila ljubav prema glumi kao hobiju, a sada je to moja profesija.

GLAS: Šta je to, što po vašem mišljenju nedostaje kulturnom životu Republike Srpske i same Bijeljine?

ARSENIĆ: Bijeljina, kao i Republika Srpska je plodno tlo za kvalitetan alternativni sadržaj. Zadatak nas kao umjetnika je da nudimo nešto novo i usmjeravamo kretanje kulturnog života, kako Bijeljine, tako i naše države. Ovdje je zanimljivo što u mnogim stvarima možeš biti pionir, a to je veliki izazov.

Šekspir

GLAS: Recimo, da imate priliku da birate uloge koje se tiču svjetskih klasika, koju biste izabrali za sebe i zbog čega?

ARSENIĆ: Da mogu da biram pisca, što se klasika tiče, ja bih odabrala Šekspira. Na našim prostorima, mislim na Republiku Srpsku, Šekspir u izvornom obliku, dakle u epohi, ne postavlja se tako često, a ja bih voljela da oživim neku junakinju iz Šekspirovih djela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.