Đorđe Janković o novoj predstavi, ali i karijeri

BANjALUKA - Što se adaptacije bajke tiče, osim što je prilagođena lutkarskom teatru, ona je, najvećim dijelom zapleta, ista, s tim što je od originalnih dvanaest princeza kod nas ostala samo jedna.

U predstavi “Princeza i pocijepane cipelice” tumačim, kroz lutke/marionete, dva lika, Kralja i takozvanog Paljačija, što na italijanskom označava klovna.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” talentovani glumac Đorđe Janković povodom njegove nove uloge u predstavi “Princeza i pocijepane cipelice” Dječijeg pozorišta Republike Srpske, u režiji čuvenog reditelja Slavča Malenova, čija se premijera očekuje krajem novembra.

- Ovo je za mene ogroman izazov u dosadašnjem radu, jer je marioneta lutka koja je najdelikatnija i, možda, najzahtjevnija za animaciju. A u to će trebati uklopiti i songove koji će biti pjevani u predstavi, koreografije za ples lutaka... U svakom slučaju ova predstava je predivan izazov za jednog izvođača - rekao je Janković.

GLAS: Dramatizaciju i režiju potpisuje čuveni reditelj Slavčo Malenov iz Bugarske. On je jedan od najboljih evropskih reditelja i smatra se najvažnijim profesorom lutkarskog majstorstva, jer je decenijama redovan profesor na Akademiji u Sofiji. Vi ste imali priliku da sarađujete sa Malenovim još u nekim prethodnim projektima kao što su: “Čarobnjak iz Oza” i “Kralj Žabac”. Kakvo iskustvo nosi saradnja sa jednim tako značajnim imenom pozorišne scene kao što je gospodin Malenov?

JANKOVIĆ: Svako iskustvo stečeno u radu sa Slavčom Malenovim je dragocjeno. On se ne odnosi prema glumcima samo kao reditelj predstave, već i kao pedagog i profesor prema svojim studentima. I bez obzira na to koliko je neki glumac iskusan, uvijek može čuti nešto novo od njega što će mu pomoći da unaprijedi svoj nastup na sceni. U ovoj predstavi igraju i dvoje mlađih kolega Dragana Ilić i Dragan Vučić, koji će moći jako mnogo da nauče od Slavča Malenova , jer dok traje rad na predstavi, traju i predavanja u maloj školi lutkarstva.

GLAS: Zaista ste napravili veliki broj značajnih uloga u teatru na zavidnom nivou tokom karijere. Iz današnje perspektive koja Vam je uloga na neki način bila profesionalna prekretnica karijere i zbog čega?

JANKOVIĆ: Ne znam da li bih mogao govoriti o prekretnici, pošto sam u lutkarstvo ulazio postepeno i ne primjećujući, ali mogu izdvojiti jednu predstavu koja je ostavila jak utisak na mene i zbog procesa i zbog osjećaja zadovoljstva urađenim ulogama, a to je “Knjiga o džungli”. U predstavi sam animirao takođe dvije lutke, šakala Tabakija i lešinara Čila i mislim da je proces rada na tim ulogama u meni stvorio neku sigurnost kao glumca-lutkara.

GLAS: Čini mi se da pripadate onim glumcima-umjetnicima koji se vrlo slabo pojavljuju u medijima, rijetko dajete intervjue te niste skloni toj egzibicionističkoj raboti da se pošto-poto vidite. Zanima nas kako izgleda svijet Đorđa Jankovića mimo dasaka koje život znače?

JANKOVIĆ: Smatram da ne bi trebalo miješati profesionalni i privatni život, jer su to, u većini slučajeva, različiti životi. A i ne znam kome bi bio zanimljiv privatni život glumca za djecu. Privatno, vozim bicikl i mnogo čitam. Odem u šetnju šumom, kada imam priliku. U međuvremenu izrađujem sitne stvari od drveta, kaširanog papira i samouko pokušavam da, nadam se uskoro, napravim svoju prvu pozorišnu lutku.

GLAS: Kod nas su čest slučaj laici koji su skloni dijalektici bez pokrića kada je u pitanju ocjenjivanje glume u dječijim teatrima u odnosu na dramski teatar. Sa druge strane poznato je da gluma za djecu nosi mnogo više odgovornosti i izazova. Kakav je Vaš stav o svemu tome?

JANKOVIĆ: Mislim da su i izazovi i odgovornost i dramskog i dječijeg pozorišta manje-više isti, samo svako od njih u različitim životnim dobima. Dijete koje je imalo naviku da odlazi u dječije pozorište, kada odraste, vjerovatno će nastaviti da odlazi u dramsko pozorište. Dječije pozorište bi svojoj publici trebalo da, kroz jednostavnu igru i odnose u predstavama, postavi neke moralne normative koje bi dramsko pozorište nastavilo da njeguje i razvija. Možda je dječije, za nijansu, odgovornije i izazovnije, jer je i publika krhkija, ali zato iskrenija i spontanija.

GLAS: U DPRS je nedavno završen Međunarodni festival pozorišta za djecu, na kojem su nastupali vrhunski profesionalci iz regiona i svijeta. Kakve utiske nosite sa tog događaja i koliko je generalno važno za domaći teatar da razmjenjuje zanatske utiske sa gostima ovog profila?

JANKOVIĆ: Kao i u svim profesijama razmjena informacija je neophodna za vitalnost domaćeg pozorišta za djecu. Pogledati predstavu iz Rusije, Meksika, Italije, Mađarske, Španije, Srbije, Hrvatske... je, isto tako, učiti. Vidjeti na šta reaguje publika dječijeg teatra zemlje iz koje predstava dolazi, vidjeti neko novo scensko-lutkarsko rješenje, vidjeti kako razmišljaju reditelji i glumci iz okruženja i svijeta... Sve to doprinosi razvoju pozorišnih umjetnika sredine u kojoj se festival održava i zato je on neophodan da bismo bili u toku savremenih dešavanja.

PLANOVI

GLAS: Nova pozorišna sezona je uveliko pred nama i vjerujemo da su Vam ruke pune posla, ali moramo Vas pitati da li imate nešto novo u planu pored premijere predstave “Princeza i pocijepane cipelice”, koju naši mališani iščekuju sa velikim nestrpljenjem?

JANKOVIĆ: Poslije premijere predstave “Princeza i pocijepane cipelice” najavljena su, početkom decembra, gostovanja iste predstave u Srbiji, tačnije, u Subotici i Beogradu, zatim polako, već tradicionalno, dolazi i naše “Snješkovo” i kraj godine, a poslije kratke januarske pauze punim gasom u nastavak sezone.

Razgovarao: Rajko Vuković

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.