Dijana Grbić, v.d. upravnika Narodnog pozorišta Republike Srpske, za “Glas Srpske”: Želimo da vratimo identitet našem teatru

Ovako je razgovor za “Glas Srpske” započela v.d. upravnika Narodnog pozorišta Republike Srpske Dijana Grbić govoreći o početku svog mandata. Sa Grbićevom smo porazgovarali o planovima, novim projektima i svemu što sa sobom nosi pozicija na čelu nacionalnog teatra.

- Za mene je to bilo iznenađenje, čast, ali i strah od odgovornosti koju nosi nova funkcija budući da je Narodno pozorište RS ustanova od nacionalnog značaja, što nosi određenu težinu - dodaje ona.

GLAS: Šta je za Vas bio poseban izazov?

GRBIĆ: Ono što je meni bio izazov je što dolazim iz glumačkog svijeta i opredjeljenja. Određen broj godina provela sam radeći kao glumac, pa imam i tu drugu perspektivu gledanja na potrebe, probleme i na ono što pozorište jeste i što bi trebalo da bude. Nije bez razloga to što pozorište zovu pozorišnom kućom. Poziv glumca i pozorišne umjetnosti je osjetljiv. Ono što je kod pozorišta osjetljivo je to što glumci rade svakodnevno, dok je kod drugih vrsta umjetnosti drugačije. Glumac je i instrument izvođenja, on umjetnost donosi kroz sebe i uvijek je otvoren i izložen i osjetljiv. Ljudi vole glumce, ali nekad ih smatraju teškim za rad. Glumci su posebna vrsta ljudi, jer kroz stvaranje i djelovanje uče da svaka riječ nosi posljedicu za sebe, da svaka akcija nosi reakciju.

GLAS: Šta je za Vas najvažnije da poboljšate?

GRBIĆ: Ono što je meni bilo bitno je što smatram da smo malo izgubili svoj identitet u samom djelovanju i tome se potrebno vratiti, u izražaju i načinu predstavljanja onoga što jesmo, što treba da budemo i kuda želimo da idemo. Nacionalni teatar treba više pažnje da posveti njegovanju publike i vraćanju publike sebi. Tokom ovih nekoliko mjeseci uradili smo mnogo. Dobila sam podršku kolega i kulturnih radnika da se određeni ciljevi ostvare. Definisali smo da će ova godina biti godina konsolidacije i stavljanja u pogon svih resursa pozorišta. Dosta smo radili na tome da vratimo pozitivnu radnu atmosferu koja je, nažalost, bila poljuljana. Vrijeme u kojem mi živimo je teško i komplikacije nastanu zbog manjka komunikacije među ljudima. Teško možete da djelujete samostalno bez svih aktera u pozorištu. Kada jedan element ne funkcioniše, onda dolazi do problema.

GLAS: Kako steći povjerenje i ostvariti bolju komunikaciju?

GRBIĆ: Imala sam tremu kad sam prvi put sjela s glumačkim dijelom kolektiva. I drugačije je kada i sami dolazite iz tog svijeta, to nosi određenu odgovornost. Bitno je napraviti pravilnu raspodjelu, jer samo tako se mijenja atmosfera, ali i vraća povjerenje. Pravilnijim planiranjem unijeli smo promjene. I pokušavamo da vidimo praksu u drugim pozorištima, koja se takođe prilagođavaju novim okolnostima. Za početak, isplanirali smo tromjesečni repertoar, što je dobro za glumce koji su angažovani na drugim projektima, ali i za tehnički dio, jer ima vremena da se organizuje. Na neki način štedimo i poštujemo jedni druge. Ovdje radi mnogo kreativnih ljudi i treba svima pustiti, saslušati ih i ponuditi im mogućnost da svi daju doprinos.

GLAS: Kako posmatrate pozorišni život u Srpskoj? Šta su najveći problemi, a šta su pozitivne strane koje biste izdvojili?

GRBIĆ: Narodno pozorište Republike Srpske je kuća koja iza sebe ima devedeset godina tradicije. Različita vremena bila su teška na svoj način i mi treba da se prilagodimo tome, da ukažemo na nedostatke u društvu, ponašanju i svemu što se u životu manifestuje kroz određene aktivnosti. Sami živimo u vremenu koje donosi neku vrstu otuđenja, i ova bolest nam je donijela otuđenje. Bolest koja nalaže da se udaljite jedni od drugih, da se osamite da biste se zaštitili dovodi do toga da, naročito u pozorištu, ta kolektivna strana bude nemoguća. Usud pozorišne umjetnosti je što je ona trenutna. Koliko god ostavljali zapise o predstavama, to i dalje nije kao doživljaj kada ste u pozorištu. Pozorišna magija ne može samo da ostane zapisana negdje. Zatim, bolest savremenog vremena, u eri prevelikog broja informacija, dovodi do toga da mi gubimo publiku, jer nekad ima kraću pažnju za stvari kojima je potrebna posveta. Jedan od problema je što smo sporo odgovorili na te promjene. Pozorište u tom smislu treba da bude prilagodljivije i da se bavi novim formama izraza, što je možda u našem pozorištu nedovoljno korišteno i razvijeno.

GLAS: Kakve promjene je potrebno uvesti u smislu savremenosti i savremenijeg pristupa pozorištu? I šta planirate na tom polju?

GRBIĆ: Upotreba multimedijalnih sredstava je zastupljena svuda i mi smo malo u nedostatku toga, ne tragamo dovoljno ili nismo hrabri. I ne bih rekla da je to posljedica nedostatka novca, jer nigdje u kulturi nema novca. Tu je možda nedostatak ohrabrivanja umjetnika da rade na tome, i da tragaju za novim izrazima. Osnaživanje ljudi je bitno i kroz akademiju umjetnosti. S tim u vezi, uskoro ćemo potpisati sporazum o poslovno-tehničkoj saradnji sa Akademijom umjetnosti u Banjaluci. Smatramo da studenti akademije treba da učestvuju u različitim projektima i da svoj dio praktično primijene. To je dobro i za ovaj kolektiv ovdje koji nekad ostane uspavan u svakodnevnim aktivnostima. Mogu da najavim da ćemo ubrzo objaviti konkurs koji će se raditi samo za plakat pozorišne predstave, i to za “Sumnjivo lice” Ivana Plazibata. Željeli smo da studenti dizajna sa profesorima osmisle plakat za predstavu i ponudićemo najbolje rješenje. To je bitno jer sinergija između praktičnog dijela i nastave, novih ideja i energije je bitna za komunikaciju i nama će pomoći da na nov način priđemo publici.

GLAS: Šta biste izdvojili kao dobar primjer savremenijeg pristupa pozorišnoj umjetnosti?

GRBIĆ: U smislu savremenosti, Gradsko pozorište “Jazavac” otišlo je korak dalje, ka bulevarskom zabavnom teatru, i to je bilo potrebno. Zanimljivo je da u razvoju pozorišne publike imate segment gdje djeca odlaze u dječije pozorište do svoje desete godine i onda imate prazninu u smislu njegovanja kulture prema pozorištu, gdje nemate ponude. “Jazavac” je napravio dobru stvar otvaranjem studija. Tako se edukuje publika i tako se obraćaju tinejdžerskoj populaciji. Taj period nam nedostaje.

GLAS: Krajem godine najavili ste proces decentralizacije. Šta planirate što se toga tiče?

GRBIĆ: Mi ćemo kroz program decentralizacije pokušati da dopremo do većeg broja publike. S pravom smo projekat nazvali “Narodno sa narodom”. Tu akciju počinjemo od maja. Kada se uspostavi put obraćanja i gostovanja, kada vratimo škole u pozorište i kada uspostavimo kontakt s publikom, biće ovo godina u kojoj počinjemo da radimo na ponovnom građenju identiteta kuće.

GLAS: Planirano je i poboljšanje saradnje s teatrima u regionu.

GRBIĆ: Za kratko vrijeme uspjeli smo da napravimo saradnju sa pozorištima iz regiona, tako da će u februaru Narodno pozorište iz Beograda biti gost. Oni će ovdje igrati balet i dramsku predstavu “Ožalošćena porodica” i “Sedam smrtnih grehova”. Mogućnost da ugostimo kuće iz regiona je dobra prilika za razmjenu ideja, projekte i koprodukcije.

GLAS: Jedan od noviteta je osnivanje Savjeta za kulturu, koji radi kao savjetodavno tijelo direktora. Šta podrazumijeva rad savjeta?

GRBIĆ: Nacionalni teatar treba da njeguje i klasike i savremeni tekst. Osnivanjem savjeta pri pozorištu pokušala sam da unesem promjene i na tom polju. Upravnik ne može sam da donosi odluku. Savjet za kulturu sam nastojala da formiram od ljudi koji mogu da doprinesu na svoj način i koji su stručni u svojoj oblasti. Jedan od njih je profesor Mladen Šukalo. I u razgovoru s njim zaključeno je da je potrebno više savremenih domaćih tekstova. Smatram da treba jedan da uradimo tokom godine. Planova imamo mnogo, a zajedno sa profesorom Šukalom radiće i Ljubomir Simović, te prvaci Željko Stjepanović, Slađana Zrnić i Nikolina Friganović, ali i profesor Mladen Đukić. Uloga savjeta je da bude kontrolor plana i programa. Namjera je da zajednički dođemo do novih pravaca kretanja pozorišne kuće. Ovo je pozorišna kuća koja treba da brine o svojim ljudima, da ih štiti, da njeguje i da se tu osjećaju prijatno.

Filharmonija

GLAS: Šta biste mogli da nam kažete o početku rada filharmonije?

GRBIĆ: Ukoliko sve u smislu poslova na administraciji, što je preduslov za objavu konkursa za prijem umjetnika, bude proteklo u određenim rokovima, želja nam je da početkom juna imamo veći koncert, gdje bi filharmonija predstavila svoj rad.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.