Dijana Grbić: Ponovo smo zdrav organizam, ali nas čeka još mnogo posla

BANjALUKA - Iskreno, poslije premijere predstave "Martin udio " pomislila sam da je to to. Da sam negdje, možda, čak i završila nešto što je bila moja, pod navodnicima, misija. A to je da postavimo produkciju koja će biti urađena sa potpuno domaćim autorskim timom, sa temom koja je naša i koja govori o nama i našem identitetu u pravom smislu te riječi, u najširem značenju.

Rekla je ovo za "Glas Srpske", Dijana Grbić, direktorica Narodnog pozorišta Republike Srpske, sumirajući period prethodnih sezona u smislu da je jedan od najvažnijih ciljeva bio stvaranje stabilne institucije koja će se oslanjati na domaći kadar, otvarati prostor mladim umjetnicima i istovremeno jačati poziciju nacionalnog teatra.

Posljednju sezonu NPRS obilježile su brojne premijere, uspješna gostovanja, razvoj Simfonijskog orkestra, programi namijenjeni djeci i publici sa oštećenjima vida i sluha, ali i značajna ulaganja u tehničke kapacitete, ali Grbićeva ističe  da je uspjeh ovog komada u režiji Nikole Bundala na neki način kruna dugogodišnjeg rada cijelog kolektiva na svim segmentima funkcionisanja ove pozorišne institucije

- To je nešto što je možda i davno trebalo da se nađe na sceni Narodnog pozorišta Republike Srpske kao nacionalnog teatra. Sa umjetničke strane, zaista, sve premijere koje smo imali,  a bilo ih je šest, od Male scene "Petar Kočić" i Velike scene do izvođenja Simfonijskog orkestra, imale su zavidan kvalitet. Sve su vođene planski, sa ciljem da se promovišu mlade snage, da se otvore mogućnosti za mlade ljude koji ulaze u ovu kuću i koji će, nadam se, ovdje ostati, graditi svoju umjetničku i profesionalnu karijeru i dati doprinos jačanju kulture Republike Srpske, a samim tim i nacionalnog teatra.

S te umjetničke strane, sve što smo zacrtali i planirali uspjeli smo da realizujemo. Predstave na Maloj sceni su posjećene, imaju izuzetan uspjeh, govore o širokim temama kojima smo se bavili i u produkcijskom smislu su veoma uspješne. Što se tiče Velike scene, tu je apsolutno značajna koprodukcija sa Narodnim pozorištem u Beogradu "Gospođa Olga".

Ta predstava je opravdala očekivanja i nastala je u vrlo zahtjevnim i nezahvalnim uslovima ako uzmemo u obzir sve što se dešavalo kolegama u Narodnom pozorištu u Beogradu u tom trenutku. Uspjeli smo da produkciju iznesemo jako profesionalno, a nagrade koje dolaze i reakcije publike daju potvrdu dobrom izboru i kvalitetu same produkcije, rekla je Grbićeva.

GLAS: To je umjetnički dio. Sa druge strane postoji finansijski i organizacioni, odnosno menadžerski dio posla. Kada ste došli na mjesto direktorice, bilo je mnogo problema. Koliko ste ih uspjeli riješiti i koliko pozorište može normalno funkcionisati?

GRBIĆ: Mislim da smo dosta uradili. Kada sam došla, naročito ako uzmemo u obzir da je prije toga bila korona i sve druge stvari koje su se dešavale, mislim da smo uspjeli da vratimo pozorište, da ga napravimo jednim zdravim organizmom koji funkcioniše i radi.

Ostajući na domaćem kadru, zaposlili smo dva mlada producenta, jednog mladog reditelja i još nekoliko ljudi, a pravilnom preraspodjelom iznutra, iz same kuće, došli smo do toga da u produkcijskom smislu nemamo poteškoća i da zadatke obavljamo sa pojačanim obimom posla i povećanim brojem produkcija. Takođe, tehnički dio, koji je uvijek veoma važan, obnovili smo i kadrovski. Doveli smo nove ljude, nove dekoratere, a u više navrata nabavljali smo tehničku opremu koja je značajna, jer u produkcijskom smislu daje drugi kvalitet. Na tom polju ima još da se radi.

GLAS: Upravo ste otvorili pitanje infrastrukture. U kakvom je stanju zgrada Narodnog pozorišta?

GRBIĆ: To je upravo moja bitka već dvije i po godine i nadam se da će se uskoro završiti. Mi smo u procesu stvaranja uslova za početak radova na sanaciji ovog objekta. Zgrada je već godinama vrlo zapuštena. Klimatizacija, ventilacioni sistemi i sistem grijanja su potpuno dotrajali. Posebno smo ponosni na to što još imamo svoje radionice. Većina pozorišta u regionu, gotovo da ne znam da li su ostala dva ili tri, prelazi na sistem autsorsinga, odnosno iznajmljuje agencije i firme koje im rade scenografiju. Mi još imamo svoje majstore i svoje radionice na koje se oslanjamo.

Da bismo to uspjeli, neophodno je sanirati podrumske prostorije u kojima je većina radionica smještena. One prokišnjavaju i u lošem su stanju. Da bi pozorište prešlo u neku drugu fazu sanacije i automatizacije scene, jednostavno ne može bez tog osnovnog prvog koraka.

Žao mi je što u jednom trenutku, kada je predsjednik Republike imao dobru namjeru, obezbijeđena sredstva nismo uspjeli da realizujemo u prvoj godini, upravo zbog poteškoća i različitih vlasničkih odnosa koji su me dočekali ovdje iz ranijeg perioda, sa određenim podzakonskim aktima. Zaista sam se borila sa svim tim. Mislim da će saga oko dozvola biti završena ove sedmice i da ćete, prilikom izlaska ovog broja, moći da objavite da smo dobili građevinsku dozvolu i da možemo najaviti početak radova. To su dobre vijesti.

GLAS: Šta je još urađeno u pogledu tehničkih i organizacionih kapaciteta?

GRBIĆ: Jedan segment na koji smo takođe ponosni jeste to što, u momentu kada sam došla u ovo pozorište, nije bilo nijednog teretnog ni putničkog vozila. Nismo imali ništa od onoga što je normalno da jedno pozorište ima, ako uzmemo u obzir da su nam sva skladišta van zgrade, jer je ova zgrada građena prije mnogo godina i tada te potrebe nisu bile planirane. Prije desetak dana uspjeli smo da nabavimo naše prvo teretno vozilo, kamion. Imamo i kombi i još jedno putničko vozilo. Nadam se da ćemo, u smislu uštede i bolje iskoristivosti novca koji dobijamo od Ministarstva kao našeg osnivača, ali i onoga što sami uspijemo da zaradimo kroz programske aktivnosti, olakšati sebi rad i povećati broj gostovanja, ali i kvalitetniji rad samog pozorišta

GLAS: Sa mjesta umjetničkog direktora odlazi iskusni glumački veteran Ljubiša Savanović, koji Vam je, blago rečeno, bio i desna i lijeva ruka. Mandat je svakako na dvije godine, pa kakvi su planovi na tom polju?

GRBIĆ: Prvo, ne znam da li se baš slažemo oko toga da veterani treba da idu u rezervni sastav (smijeh). Šalim se, naravno, Ljubiša ostaje tu. On je član ansambla i ostaje u pozorištu. Savanović je, rekla sam to u nekoliko navrata, prvo moj veliki prijatelj, čovjek s kojim sam završila Akademiju umjetnosti. Čovjek je kojeg razumijem i sa kojim mogu otvoreno da govorim i da bijem bitke, što je uvijek dobro.

On je došao u trenutku koji je za pozorište bio možda najvažniji. Bile su to dvije godine nakon mog dolaska, kada smo se u najvećoj mjeri bavili unutrašnjom organizacijom rada, tehničkim popravljanjem, otklanjanjem nedostataka i ostalim stvarima. Kada se prihvatio tog posla, nije bilo lako, jer je već ranije obavljao taj posao i znao je koliko je težak.

Bili smo na istoj liniji, sa istim ciljem i istim planovima - da nešto uradimo. Mislim da je taj period iza nas zaista bio produktivan, ali da je sada vrijeme da osposobimo i pustimo neke mlađe ljude da preuzmu tu formulu. U ovom slučaju to je Nikola Bundalo. Drago mi je što smo, više puta sam to govorila, uspjeli da tog mladog umjetnika vratimo iz Beograda. On  apsolutno dobro promišlja, mlad je i dinamičan, a opet ima tu, ne znam kako bih rekla, socijalnu inteligenciju u komunikaciji sa ljudima. Jednostavno razumije ljude i zna da radi sa njima, što je izuzetno važno za nekoga ko ima toliko godina koliko on ima.

GLAS: Koliko će u tom procesu biti važan Umjetnički savjet?

GRBIĆ: Veoma mi je važan Umjetnički savjet. On nije dekorativni ukras, nego ima svoju funkciju. To je savjetodavno tijelo, ljudi iz kuće koji zaista vrše svoju funkciju. Meni je potvrda toga bilo i vrijeme kada sam preuzela Narodno pozorište. Zbog nedostatka finansijskih sredstava, ali i zbog toga što su ljudi koji najbolje razumiju rad ove kuće upravo oni koji žive i rade u njoj, oni su se uvijek nalazili na mjestima selektora festivala, bili članovi žirija i radili u Umjetničkom savjetu.

To je dalo dobar rezultat, jer su uvijek tu kao korektor za neke stvari koje bi možda promakle ili bile nametnute umjesto nekih drugih stvari.

GLAS: Teatar fest "Petar Kočić" takođe je jedna od važnih tačaka rada pozorišta. Festival je posljednjih godina napravio značajan iskorak. Šta je sljedeći korak?

GRBIĆ: Teatar fest je nešto na šta smo zaista ponosni. I on ima svoju dimenziju rasta. Pozicionirali smo se kao jedan od prestižnih festivala u regionu, a to vidimo i po broju prijavljenih predstava koji iz godine u godinu raste.

Ono što bi sada bilo važno jeste da fiksiramo datum njegovog održavanja. Ranijih godina to je bio april, maj, pa se termin pomjerao. Kada se nešto konstantno pomjera i ne planira vremenski, onda gubi značaj. Mislim da smo samim tim što smo festival stavili u fokus napravili dobar korak.

Dobro je što je sada negdje na kraju sezone. Daje neku vrstu krune svemu što smo radili i mislim da ostavlja značajan trag svojim sadržajima i programom na kulturnoj sceni Republike Srpske.

GLAS: Ovogodišnji Teatar fest imao je izuzetno jake predstave, reakcije su uglavnom bile pozitivne, ali bilo je i kritika na račun pobjedničke predstave, pogotovo što je drugu godinu zaredom nagrada pripala Srpskom narodnom pozorištu iz Novog Sada?

GRBIĆ: Jasno je da ne mogu svi uvijek biti zadovoljni. Nisam vidjela više kritika, vidjela sam jednu i toliko je bespredmetna da je ne bih ni komentarisala. Ali ako insistirate, mogu reći samo ovo: ako sljedeće godine Srpsko narodno pozorište iz Novog Sada bude imalo najbolju predstavu, neka pobijedi i sljedeće godine.

GLAS: Dotakli smo se i djelovanja NPRS izvan matične scene, a u tom segmentu rada ove godine se očekuje veliki broj gostovanja?

GRBIĆ: Imaćemo veliki broj gostovanja. Naš repertoar će zbog toga biti malo teže održavati, ali mislim da je važno da putujemo sa predstavom "Martin udio" i da se predstavimo. Ta predstava zaista govori o nama. Očekuju nas Prijedor i "Zlatna vila", Mostar, Vršac, Zaječar, Vranje, a na kraju i Beograd. U Beogradu nije festival, već gostovanje i želja da predstavimo naš rad na Velikoj sceni Narodnog pozorišta u ovom gradu. Ono što još čekamo da potvrdimo jesu gostovanja u Užicu, Leskovcu, Brčkom i Tuzli. Za Brčko još nemamo termin, ali smo zvanično ušli u selekciju. To je važno. Tu je i Istočno Sarajevo. Sinoć su mi javili da smo ušli u program festivala Male scene gdje smo učestvovali sa predstavom "Srećno nam, Adi". Za sada, mislim da nema festivala u Srbiji na kojem nismo prisutni što je zaista značajno.

GLAS: Od onoga što je bilo ne živi se, pa se nameće pitanje na čemu će se nacionalni teatar bazirati u sezoni koja je pred nama?

GRBIĆ: Budući da je umjetnički direktor dobio novu funkciju, ono što nas sada čeka jeste veliki broj gostovanja sa "Martom", predstavom koja to svakako zaslužuje i koja ima izuzetne reakcije.

U novoj sezoni očekuje nas, prije svega, premijera "Pokondirene tikve". To je predstava po tekstu Jovana Sterije Popovića, a režiju potpisuje Željko Đukić. To je predstava koja, mislim, zaslužuje da se nađe na sceni Narodnog pozorišta. Ono što mi je posebno drago jeste što će Nikolina Friganović, koja je svakako naša vodeća glumica, i ne samo Republike Srpske već, sigurna sam, i šire u regionu, dobiti naslovnu ulogu. Ona je dugo nije imala u Narodnom pozorištu. Zato se izuzetno radujem. Prije svega, Sterija je klasik, a drugo, to je i komedija. Malo smo se žanrovski u prošloj sezoni više okrenuli dramskim i mračnim temama. U novu sezonu ulazimo sa novom energijom. Tako da, ako bi se sezona najavljivala po izboru teksta, naredna bi trebalo da bude opuštenija i vedrija, naravno, uz to da ćemo se i dalje baviti drugim temama i otvarati važna društvena pitanja. Na Maloj sceni takođe pripremamo predstavu "Sin". Tu još radimo na nekim stvarima, ali to je dio programske cjeline u kojoj smo željeli da damo priliku našim mladim rediteljima.

GLAS: Šta publiku očekuje do kraja godine, osim premijernih programa?

GRBIĆ: Biće veliki broj festivala. Ono što bih posebno najavila jeste da smo nekada u oktobru i novembru imali "Naše dane", festival koji smo vezali za Beogradsko dramsko pozorište. Ove godine ćemo uraditi "Dane Zvezdare". To je nekako naš dug i prema Dušanu Kovačeviću, koji je uvijek bio uz nas i davao nam prilike, ali i želja da dio dobrih produkcija pozorišta iz Beograda ponovo omogućimo našoj banjalučkoj publici. To će biti četvorodnevni festival u novembru.

GLAS: Jedna od tačaka programa razvoja nacionalnog teatra bila je i decentralizacija pozorišta, odnosno širenje programa izvan Banjaluke. Koliko ste odmakli u tom pogledu?

GRBIĆ: Saradnja je dosta dobra, ali nema sistemskog povezivanja, što mislim da nije dobro. Drugačije je kada dođe od strane Vlade ili Ministarstva programska aktivnost koja se zove plan i obaveza razmjene programa. To ljudima koji sjede u tim kućama daje određeni zadatak, ali i finansijsku podršku da do te razmjene programa dođe.

Sada je sve to prepušteno pozorištima i onda uvijek zavisi od ljudi i njihove volje, što smatram da nije dobro. Ono što takođe nije dobro jeste da predstavnici lokalnih zajednica ne prepoznaju značaj dolaska i razmjene programa, odnosno gostovanja naših domaćih sadržaja u manjim lokalnim zajednicama. Međutim, ispostavilo se, nažalost, da pojedine lokalne zajednice prioritet daju određenim sadržajima koji se predstavljaju kao kultura. Ne bih ih nazvala vašarskim sadržajima ili tezgama, ali zaista se često radi o predstavama jednog ili dva glumca sa nekim imenima koji dođu, uzmu honorar i odu. Dakle, apsolutno to ne može da parira programu koji predstavlja nacionalni teatar. Nastojaćemo da i u narednoj sezoni održimo taj program, da budemo uporni, da "kucamo na vrata" i dolazimo do ljudi kojima su ovakvi sadržaji zaista potrebni.

GLAS: Većina problema o kojima govorimo dolazi iz toga što ne postoje sistemska rješenja, ne samo za finansiranje nego i za organizaciju kulture. Ima li pomaka da sistem postane pravilo, a ne izuzetak koji zavisi od entuzijazma pojedinca ili ustanove?

GRBIĆ: Postoje dobra rješenja. Premijer Savo Minić uspostavio je jedan savjet u okviru svog kabineta, Savjet za ekonomski razvoj, koji je već zasjedao nekoliko puta. Tu su ljudi koji rade u kulturi, ali i drugi koji su vezani za različite oblasti, imali priliku da dostave svoja razmišljanja i prijedloge. Mi smo to radili u nekoliko navrata. Skoro tri sedmice su trajali ti razgovori i dostavljali smo prijedloge. Dosta dobrih prijedloga je usvojeno, a sada ostaje da se vidi kako će to zaživjeti.

U smislu prakse, pozitivno je što se jedan zatvoreni sistem pomalo otvorio i što nam omogućava da i mi iz ove branše, ali i ljudi koji nisu direktno vezani za institucije, daju svoje prijedloge za unapređenje.

To se odnosi i na obrazovni dio, jer obrazovni sistem ne prati dovoljno rad kulturnih institucija. Sve se svodi na to da mi lično, kao pojedinci, organizujemo programe i dovodimo djecu iz škola, odnosno uključujemo ih u naše programe. S druge strane, potrebno je podržati i lokalne zajednice. One moraju izdvajati dio sredstava, ali nije uvijek stvar samo u novcu. Potrebno je stvarati uslove za razvoj kulturnih sadržaja u svojim sredinama kako bi na kraju kultura mogla da se razvija, ima svoj smisao i dobije širi prostor, uključujući i obrazovne programe.

GLAS: Šta je, na kraju, ono što najviše očekujete u narednom periodu kada je riječ o sistemskim promjenama?

GRBIĆ: Postoje pomaci, a ono što ja zaista čekam, iskreno, jeste izmjena zakona za zaposlene u oblasti kulture i izmjena zakona o platama. Postoji veliki broj zanimanja koja nisu uključena u taj zakon i velike poteškoće imamo prilikom izmjena sistematizacije i uključivanja novih zvanja.

To su, recimo, producenti, dizajneri zvuka, dizajneri svjetla, a to su ljudi koji se školuju na kompetentnim fakultetima. Na to smo već ukazivali. Nadam se da će se u narednom periodu i to desiti. Naravno, ne mijenjaju se sve stvari onom brzinom kojom bismo mi željeli i nismo uvijek zadovoljni, ali naše je da radimo i ne odustajemo od svojih ideja i ciljeva.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.