Darko Nikolić, režiser, za “Glas Srpske”: Našu stvarnost kao da su pisali pajtonovci

Branislav Predojević
Darko Nikolić, režiser, za “Glas Srpske”: Našu stvarnost kao da su pisali pajtonovci

Iskustvo koje sam stekao u radu na “Jedinom izlazu” omogućilo mi je da se više posvetim svakom segmentu ove serije, od scenarija do rada sa glumcima, kao i izboru ključnih saradnika, što je rezultiralo, po mom mišljenju, mnogo boljim delom. Već od početka priprema bilo je jasno da je projekat “Nemirni” inspirativan svima pa je svako donosio nešto novo i nadograđivao postavljene elemente.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” režiser Darko Nikolić objašnjavajući koliko je truda i rada autorske ekipe trebalo da se brojevi od preko 80 snimajućih dana, oko 160 angažovanih glumaca, troje scenarista i desetine saradnika pretvore u seriju “Nemirni”, čije emitovanje je počelo proteklog vikenda.

- Sjajna glumačka ekipa je dala veliki doprinos kvalitetu serije ne samo fantastičnim interpretacijama likova već i izgradnji uloga i brušenjem finih nijansi likova kroz intenzivnu interakciju sa scenaristima. Uveren sam da će i gledaoci prepoznati efekte ovog timskog rada i da će voleti naše “Nemirne” - dodaje Nikolić.

GLAS: Ako su film i serija “Jedini izlaz” svojom trilerskom formom bili pozitivno iznenađenje, sada je serijal “Nemirni” jedna vrsta potvrde da se u žanrovskim vodama krimi-trilera osjećate kao svoj na svome. Favorizujete lično žanr ili je u pitanju splet okolnosti?

NIKOLIĆ: Triler jeste žanr koji u meni izaziva najviše senzacija, najviše gledam filmove i serije iz tog spektra, a i moja dosadašnja ostvarenja odgovaraju tom senzibilitetu. Pre “Jedinog izlaza” i “Nemirnih” razvijao sam još neke filmove i oni su takođe iz te niše, tako da to zaista jeste moje najčešće opredeljenje. Jedini splet okolnosti je bio što sam prvo počeo da radim “Nemirne”, ali smo se zaustavili i ušli u “Jedini izlaz”.

GLAS: Oba projekta, osim žanrovske forme, dijele još nekoliko sličnosti - snažan ženski lik u glavnoj roli i mutna društvena pozadina ispod koje dominira ljudski poriv ka nasilju? Šta iz Vašeg ugla razlikuje seriju “Nemirni” u odnosu na “Jedini izlaz”?

NIKOLIĆ: Snažan ženski lik, mutna društvena pozadina, kao i vivisekcija ljudskih odnosa u kojima dominira, kako ste i sami primetili, poriv ka nasilju jesu neke sličnosti oba projekta, ali se umnogome i razlikuju. Dok u “Jedinom izlazu” lik koji tumači Anđelka Prpić otkriva svoju snagu rešavajući misteriju nestanka muža, najviše kroz savladavanje sebe same pa tako je zapravo “Jedni izlaz” psihološki triler, u “Nemirnima” inspektorka koju tumači Nikolina Friganović, rešavajući slučaj, rešava i svoje odnose sa bližnjima pa kod nje imamo suprotni smer te upoznajemo slabosti jedne jake žene u klasičnom krimi-trileru.

GLAS: Koliko je teško danas u Srbiji i šire na Balkanu fikcijom nadmašiti stvarnost, koja spregom politike, kriminala, nasilja, padom normi djeluje kao da je pisana za neki napet triler, ali ostavlja teške i stvarne posljedice na živote svih nas?

NIKOLIĆ: Potpuno ste u pravu sve što ste napisali. Potpisujem. Teško je izmisliti nešto luđe i strašnije od naše stvarnosti. Svakodnevno se pišu novi zapleti koje ne možemo ni da smislimo, a da ih i smislimo, ljudi bi rekli da je nemoguće. Našu stvarnost kao da su pisali pajtonovci.

GLAS: Živimo u zlatnoj eri televizijskih serija, koje dominiraju ponudom, snima se brzim tempom pa je postalo teško ispratiti sve... Koliko je to dobro, a koliko štetno za srpsku kinematografiju u svim njenim segmentima, od scenarija preko glume do režije?

NIKOLIĆ: Spadam u one koji će reći da nikada nije malo, tačnije, puno je samo kada biju. Kvantitet rađa kvalitet. Nije lako napisati dobar scenario niti napraviti dobru seriju koja bi trebalo da bude razumljiva i gledana i van naših prostora. “Jedini izlaz” je prodat i u Skandinaviji, Španiji, Južnoj Koreji, Americi… Ne vidim nikakav razlog zašto bi to bilo loše. Ako pogledate bilo koju od svetskih platformi, “Netfliks”, “HBO”, “Skaj/Šoutajm”, “Dizni”, svugde imate veliki izbor serija i filmova, različitog kvaliteta i žanra, a na gledaocu je da gleda šta želi. Mogućnost izbora je uvek bolja od nemanja istog.

GLAS: Prije oba igrana projekta bavili ste se na neki način srodnim temama u dokumentarcu “Srbija i smrt”. Smrt jeste jedna od fascinacija ljudskog roda, ali otkud ona kao tema dokumentarca koja se bavi specifičnim odnosom Srba prema kraju života?

NIKOLIĆ: Drago mi je da ste ovo pitali jer se odnosi na deo života u kom sam sarađivao sa “Vajsom” i radio nekoliko dokumentaraca za njih. “Vajs” je poznat po tome da bira teme koje ne bi baš svako dirao pa je tako bilo i u slučaju filma “Srbija i smrt”. Jedno divno iskustvo, pet dana po Istočnoj Srbiji, upoznavanje ljudi i nekih običaja za koje nisam znao, a graniče se s paranormalnim, velika inspiracija za filmove sa tematikom natprirodnog. Između ostalog, radim trenutno na razvoju mini-serije koja se dotiče tog kraja i tih stvari.

GLAS: Osim trilera, kada bi se kockice poklopile, u kojem biste se žanru ili vrsti priče voljeli oprobati kao autor?

NIKOLIĆ: Ovde mogu da se nastavim na kraj prethodnog odgovora, a dodao bih da pored te mini-serije razvijamo dve serije koje su komedije i nastavak “Nemirnih”. Izlazim i na konkurs Filmskog centra Srbije, za film “Med” za koji je scenario napisala Maja Todorović, a po romanu Slobodana Despota. To je drama o ponovnom spajanju oca i sina posle godina razdvojenosti, a koju su sami birali, u teškim okolnostima za vreme “Oluje” 1995.

GLAS: Kakvi su filmovi i serije pokretali Vas kao konzumenta i šta još volite pogledati kada imate vremena?

NIKOLIĆ: Na listi su filmovi raznih žanrova koji su formirali moj ukus, od klasika poput “Kuma” (Kopola) preko “Amarkorda” (Felini), “Istjerivača đavola” (Fridkin), do korejskog “Starog momka” (Park) ili modernih horora “Pusti pravog da uđe” (Alfredson). Na moju sreću, bavim se poslom koji obožavam, a u to spada i gledanje serija i filmova koje je u mom slučaju veoma zastupljeno. “Banši”, “Fargo”, “Bron”, “Nula, nula, nula”, “Nasljednici”, “Zavada”, “Bijelo”, “Crni leptiri”, “Jeloustoun”, “Pokeraška faca”, “Gradonačelnik Kingstauna”, “Kralj Tulze”, “Bande Londona”, “Ted Laso”..., samo su neke od fenomenalnih serija koje sam pogledao poslednjih godina. Spremam se da pogledam “Severance” Bena Stilera, a gledao sam već u njegovoj režiji “Bjekstvo iz Densmora” i bio pozitivno iznenađen.

Glumice

GLAS: Zanimljiv je i Vaš izbor glumica, u prvom filmu/seriji ste izabrali Anđelku Prpić, do tada poznatu uglavnom po komičarskim ulogama, ovaj put glavnu rolu nosi Nikolina Friganović, glumica odlične pozorišne reputacije. Kako i na čemu bazirate izbor?

NIKOLIĆ: Za Nikolinu se nije bilo teško odlučiti - i pre nego što smo zajedno radili, smatrao sam je za jednu od najkvalitetnijih glumica sa ovih prostora, a tokom rada na seriji “Nemirni” se to i potvrdilo. Čini mi se da bi ona mogla da odigra nekoliko uloga iz serije podjednako dobro. S druge strane, volim da eksperimentišem u radu sa glumcima i da se uvek trudim da ih izmestim iz uloga koje bi za njih bile “očekivane”, jer na taj način pomeramo granice i u njihovom i u mom radu. Tako je bilo i u ovom slučaju (slično kao i sa Anđom u “Jedinom izlazu”). Iako je prvakinja drame Narodnog pozorišta Republike Srpske, Nikolini je uloga Mirne prva glavna uloga u seriji. Dosta gledam glumce i na televiziji i na filmu i u pozorištu, u tome je ključ izbora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana