Foto: Darko Lungulov: Jedva čekam Teslu na neholivudski način
Džim Džarmuš je jedan od mojih najdražih reditelja i ako je tačno da radi operu o Nikoli Tesli, to je fantastično. Upravo zbog toga što će Džarmuš umeti da život Nikole Tesle prikaže na neholivudski način. Jedva čekam!
Rekao je to u intervjuu za "Glas Srpske" scenarista i režiser Darko Lungulov, čiji je film "Tamo i ovde" snažno odjeknuo kako na domaćim, tako i na svjetski festivalima, o čemu svjedoče i brojne nagrade kojima je ovjenčan.
Srpski režiser od devedesetih godina živi u Njujorku, gdje je do sada dobijao visoke ocjene za svoj rad, kako publike, tako i stručne kritike.
* GLAS: Tokom pisanja Vašeg scenarija "Spomenik Majklu Džeksonu" desila se smrt kralja popa. Koliko je to promijenilo Vašu autorsku zamisao, s obzirom na to da ste izjavljivali da je to više priča o našim naravima, nego o samom Majklu Džeksonu?
LUNGULOV: "Spomenik Majklu Džeksonu" neće biti priča o Majklu Džeksonu, već o nama, o potrazi za novim herojima i novim identitetom, o potrazi za spasom i nadom. To će biti mračna komedija o sukobu nade i ružne stvarnosti. Majkl Džekson tu ima ulogu nekakvog "lakmus papira", jer u mom filmu i sam pokušaj građenja spomenika njemu isprovocira mnoge stvari, i dobre i loše. Pošto je prva verzija scenarija pisana dok je on još bio živ, odnosno, bila je završavana u trenutku kada je umro, morao sam ipak da zastanem i razmislim kako da sad taj događaj ukomponujem u priču. Posle nekoliko meseci vratio sam se pisanju i mislim da je na neki način smrt kralja popa doprinela da moja priča dobije još bolji obrt.
* GLAS: Kako objašnjavate taj fenomen podizanje spomenika velikim holivudskim zvijezdama u malim mjestima Srbije?
LUNGULOV: Naša zemlja je tokom proteklih 20 godina menjala imena i granice, zastave i himne. Heroji iz "prošlog vremena" postali su politički nepodobni, a u promenljivoj političkoj klimi "zemlje u tranziciji" još nema novih heroja koji bi zauzeli njihova mesta, pa nije ni čudo što ljudi, u potrazi za novim junacima, pribegavaju podizanju spomenika "bezbednim" i beživotnim herojima kao što su likovi iz holivudskih filmova.
* GLAS: Kada će biti finalizovana ta filmska priča "Spomenik Majklu Džeksonu"?
LUNGULOV: To u ovom trenutku zavisi isključivo i samo od toga da li ćemo uskoro dobiti novac od filmskih fondova u Srbiji, jer moji nemački koproducenti "Penrose Film" čekaju kao zapete puške da pristupe svojim fondovima u Nemačkoj, gde ironično, imam mnogo veće šanse da dobijem sredstva, jer je moj prethodni film "Tamo i ovde" bio u distribuciji sa 30 filmskih kopija u 25 nemačkih gradova uz izuzetne kritike, što se tamo i te kako vrednuje kad se razmatra sledeći projekat, za razliku od Srbije. "Spomenik Majklu Džeksonu" je već dobio novac za razvoj od MEDIA fonda Evropske unije, a Snežana Penev, mlada producentkinja "Spomenika Majklu Džeksonu", je na Sarajevskom festivalu dobila nagradu - stipendiju EAVE (Evropska asocijacija audio/vizuelnih privrednika), što nam omogućava razvijanje našeg projekta i dalje uključivanje evropskih kooproducenata, ali sve će to biti uzalud ukoliko projekat ne dobije novčanu podršku iz matične zemlje - Srbije.
* GLAS: Film "Bekstvo" i Vaša priča. Koliko su se Vaše promišljanje i slika o nacionalnom identitetu i američkom snu promijenili otkako živite u Njujorku?
LUNGULOV: Život u Njujorku doprinese da budete svesni toga da samo vaše sposobnosti i istrajnost donose nešto. Niko ne obraća previše pažnje tamo da li si iz Evrope, Azije ili Srbije, interesuje ih kako radiš ili kakav si film napravio. Ovde me često pitaju o negativnom imidžu Srbije u inostranstvu, ali ja mislim da je to više u našim glavama nego što je stvarno nešto čime se ljudi van naše zemlje uopšte bave. Život i istorija su se previše ubrzali, ljudi nemaju vremena ni pamćenja da se bave tim stvarima predugo, dok mi mislimo da nas još ceo svet mrzi. Što pre prestanemo da mislimo tako, to bolje za nas.
* GLAS: Kada će se kod nas očistiti i osloboditi prostor za stvaranje filmova?
LUNGULOV: Onda kada se uvede sistem gde će se kvalitet, profesionalizam i poštenje iskazano na prethodnim projektima nagrađivati. Nažalost, kod nas se nagrađuje neprofesionalizam i nepoštenje, da se najblaže izrazim.
Moj prethodni film "Tamo i ovde" dobio je od Ministarstva za Kulturu Srbije samo 60 hiljada evra, što je bilo samo oko osam odsto ionako malog budžeta od 780 hiljada evra. Film je postigao znatan međunarodni uspeh i lepo je predstavio našu zemlju. Kada sam se obratio Upravnom odboru Filmskog centra Srbije da mi pomognu oko sledećeg projekta, pošto su nemački koproducenti odradili veliki deo posla i samo čekamo podršku od matične zemlje, dobio sam odgovor od jedne rečenice, da mi, nažalost, ne mogu pomoći.
* GLAS: Da li je, po Vašem mišljenju, "filmska umjetnost" zakonski uređena na pravi način?
LUNGULOV: Apsolutno ne! Ne postoji čak ni najprostije praćenje novca uloženog u filmove. Ne postoji vrednovanje prethodnog rada: da li je film završen, da li je prikazan i na kojim internacionalnim festivalima? Da li su to bili A, B ili C kategorije festivali, da li je bilo nekih, ne daj Bože, nagrada, da li je film otkupljen u inostranstvu i koliko ljudi ga je tamo videlo, da li je ekipa filma isplaćena pre nego što su producentima filma data sredstva za sledeći film? Takođe, sistem bodovanja prethodnog filma sastavni je deo filmskih konkursa drugih zemalja (Rumunije na primer, koja je doživela veliki uspeh poslednjih godina).
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.