Danilo Kerkez za „Glas“: Zanima me scena, a ne društvene mreže

Naš kolega i umjetnički direktor NPRS Ljubiša Savanović ima ideju da što više daje prednost mladim rediteljima, a jedan od takvih je Nikola Bundalo, sa kojim sam već imao priliku da radim na predstavi "Banjaluka" u GP "Jazavac". Nikola Bundalo sem toga što je vrhunski reditelj, veoma je dobar čovjek i prijatelj stoga nam je bilo dosta olakšavajuće tokom procesa.
Rekao je ovo za "Glas Srpske" glumac Danilo Kerkez, komentarišući svoju ulogu u predstavi "Ni riba ni meso" reditelja Nikole Bundala, koja je odnedavno na repertoaru u NPRS. Talentovani umjetnik ističe da je uloga Edgara prilično zahtjevna u komadu koji je tražio vrlo težak proces priprema.
- Kada je riječ o mojoj ulozi Edgara mogu da kažem da je prilično zahtjevna uloga, ali jednako inspirativna jer u tom liku postoji mnogo niti koje su primamljive za svakog glumca na polju istraživanja. Moram da priznam da dugo nisam imao ovakav proces. Radili smo puna dva mjeseca sa velikim entuzijazmom skoro svaki dan i stvarno smo ulazili u sitna crevca što se kaže. Tokom procesa bavili smo se studiozno svakom replikom, svakom mišlju, svakom idejom što je bilo korisno nauštrb cijele ekipe. Takođe, predstava je sigurno mnogo dobila dobrom podjelom koja nekad zna biti od presudnog značaja za ishodište jedne predstave. I mislim da je ovo bio pun pogodak, a to je potvrdila i moja koleginica Smiljana Marinković rekavši za moju ulogu da je zapravo osobina lika kojeg tumačim, recimo osobine poput buntovništva i nekakve ludačke energije u stvari očigledno ključ ove uloge. Mislim da je ova predstava uspješna iz razloga zato što smo ostvarili zajedništvo. Vjerujte mi se u ovoj predstavi mnogo volimo te podržavamo jedni druge u raznim segmentima. Recimo, kad vidimo da je neko u nekom trenutku iskočio odnosno oslabljen sa koncentracijom što je sastavni dio našeg posla, mi odmah svi skupa pomažemo i vraćamo kolegu na pravi put - rekao je Kerkez.
GLAS: Jedna od rola koja je obilježila Vašu karijeru jeste nastup u komadu "Usamljeni zapad", talentovane rediteljke i glumice Belinde Stijak, koja je suštinski bila trijumf glumačkog zanata?
KERKEZ: Pamtim ovaj komad po nevjerovatnom odnosu sa Zlatanom Vidovićem. Igrali smo dva brata koji se istovremeno vole i mrze, jednostavno neki ludački bratski odnos. Znate, to je irski tekst, a svi znamo kakvi su Irci (smijeh). Mislim da smo napravili odličan posao u toj partnerskoj igri. To je potvrdila jedna nagrada u Nikšiću koja nosi taj naslov "Partnerska igra". Po meni, to je divna nagrada, vjerujte da se pitam ja bih to uveo svugdje. Pazite, nagrada za partnersku igru! To je kad dvoje glumaca na sceni ostvare nevjerovatan kontakt te jednostavno jedan bez drugog ne mogu. To je suština glume, kolektivnost, stoga je meni ova nagrada draža od bilo koje druge.
GLAS: Sa druge strane, kakve utiske nosite iz još jedne kultne predstave kao što su "Naši dani" autora Željka Stjepanovića, koja je ostavila značajan trag u teatru srpske.
KERKEZ: Nedavno sam baš gledao neke slike sa predstave. Ih, što kako sam bio mlad i lijep, a sad sam samo mlad (smijeh). Kada smo počeli da radimo na toj predstavi niko od nas nije slutio kakav će odjek napraviti ova predstava uprkos činjenici da smo bili svjesni da imamo pred sobom vrhunski tekst. Iskreno, čak smo se u jednom trenutku svi zapitali bože, pa da li će ovo ljudi uopšte prihvatiti? Međutim, poslije premijere i iz predstave u predstavu bili smo sve zaprepašteniji tim sveopštim načinom kako je publika prihvatila predstavu. Mislim da će se ova predstava još dugo igrati. Znate, ako jednog čovjeka u sali promijeni ova predstava i samim tim spotakne na razmišljanje, to je dovoljno. Vjerujte mi, poslije svakog igranja ljudi nas dočekaju na nogama sa velikim aplauzom, ali ne samo da nas tim nagrade nego više u smislu - hvala vam što neko barem priča o tome, razumijete?! Univerzalna priča, zar ne. Postoji scena u predstavi kad se odlazi u inostranstvo. Tada mnogo ljudi u sali plače što dokazuje da je neko njihov otišao zbog nemogućnosti da živi i radi u svojoj zemlji. Sve je to bolno i teško i sami znate. Opet s druge strane, drago mi je što imamo tu vrstu mogućnosti da pričamo o svemu tome.
GLAS: Od svih dosadašnjih pozorišnih naslova, a bilo ih je mnogo, možete li ipak selektovati tri pozorišne predstava koje su Vam najdraže?
KERKEZ: Uh. Hajde, neka to bude "Ni riba ni meso", zatim "Naši dani" i neka to bude predstava "Četrnaesta" rediteljke Ane Đorđević iz 2013. godine.
GLAS: Vi ste dijelili scenu sa brojnim našim velikim i poznatim glumcima. Moramo Vas ipak pitati kako to izgleda biti na sceni sa velikom srpskom glumicom Svetlanom Cecom Bojković?
KERKEZ: Sve je to bilo stresno, ali jedno predivno iskustvo. Svetlana je jedna vrhunska glumica. Srećom imao sam priliku da se uvjerim u to. Jednom riječju ostao sam zaprepašćen njenom energijom. Zamislite, tri sata non-stop na sceni, u tim godinama. To je čarobno. Bilo je lijepo družiti se s njom privatno i slušati njene priče iz salona koje su mahom bile obojene nekakvom masnoćom pa sad neću moći pričati o tome, (smijeh).
GLAS: Šta biste poručili mladim ljudima koji bi željeli da se obazru u svijetu glume ?
KERKEZ: Nisam od onih: "Ej, nemojte se nikad baviti ovim poslom". Naravno da bih. Ovo je divno zanimanje, ali samo za ljude koji su apsolutno spremni i iskreni da se sto odsto daju u tome. Ko u ovaj posao ulazi iz želje da bude popularan i slavan trebalo bi odmah da se okrene i da upiše neki drugi fakultet, zanat. Gluma je zahtjevno zanimanje, puna emotivnih cijepanja, a s druge strane opet čarobno i dosta nadahnjujuće. Preporučujem mladima da budu hrabri! Jednostavno da se puste što bi se reklo žargonski i da vjeruju da će biti mjesta na našoj sceni.
GLAS: S obzirom na veliki broj značajnih uloga u pozorištu koje ste ostvarili, kao i mnoge nagrade iskreno djelujete kao neko ko ne voli mnogo da se ističe u javnosti i na društvenim mrežama za razliku od neke bulumente umjetnika sa konvencionalnim duhom koji imaju potrebu za svaki učinjen korak da raspale egzibicionističku vatru na mrežama?
KERKEZ: Sigurno nisam odbio nikoga ko ima želju da razgovara sa mnom (smijeh). Da, nisam tip ljudi koji će se nametati po svaku cijenu. Nisam neko ko će nekoga vući za rukav niti osoba koja će svoje privatne stvari objavljivati na društvenim mrežama. Moj put je negdje zacrtan, a on se najviše ogleda u mom istinskom radu, posvećenosti i profesionalizmu. Sve ostalo je vještačko i ne pije vode.
GLAS: Bez obzira na manjak želje za samopromocijom da li imate nešto novo u planu?
KERKEZ: Biću sigurno u nekim podjelama u NPRS. Ne bih mogao ništa više o tome, ako me razumijete.
GLAS: Imate li neku možda neostvarenu ulogu, nešto što priželjkujete u skorijoj budućnosti da uradite ?
KERKEZ: Ako neko ima želju da napravi film o Marijanu Benešu bio bih voljan da igram ulogu Marijana Beneša (smijeh). To je neko ko zaslužuje igrani film. Iskreno, to mi je jedna od želja, a što se tiče pozorišta neka to bude uloga Vrapčeta iz "Kad su cvetale tikve". Ujedno, to mi je jedan od omiljenih romana.
GLAS: Ovih dana mnoge Vaše kolege su stale na stranu studentskih protesta u Srbiji, neki sa druge strane nisu uz njih. Kakav je Vaš stav o svemu tome?
KERKEZ: Ubijeđen sam u promjene. Baš prije neki dan pričam sa jednim drugarom iz Beograda, koji kaže da se ne može ništa preko noći i to je tako. Ne može se desiti na rez promjena. Međutim, ovaj proces je od velike važnosti, a on je počeo upravo onog trena kada su studenti ustali. Moram priznati, to mi je posebno drago. I te kako sam ponosan na njih. Najbitnije je da se omladina pokrenula i da ostatak našeg naroda kroz cijelu ovu situaciju konačno vidi gdje se nalazi. Trebalo bi. Posebno me raduje ta solidarnost kao i ljubav starijih ljudi kad ih vidim na koji način pružaju maksimalnu podršku omladini. Recimo, oni ne mogu stajati cijeli dan, ali odnesu im poneki sendvič i tako ih podržavaju svim srcem i dušom. Stvarno prelijepo.
GLAS: Šta biste poručili čitaocima "Glasa Srpske" za nastupajuće praznike?
KERKEZ: Poručio bih im samo jednu riječ sa tri uzvičnika. SLOBODA!!!
Hese
GLAS: Iz pouzdanih izvora saznali smo da ste veliki ljubitelj knjiga čuvenog pisca Hermana Hesea. Možete li nam otkriti koja Vam je omiljena knjiga i zašto?
KERKEZ: Hese je pisac od kojeg sam sve pročitao. Mnogo mi prija njegovo štivo. Ne umijem baš to da objasnim. Jednostavno se slažemo po nekoj kosmičkoj energiji, to je sasvim dovoljno. "Narcis i zlatousti", vidite, taj Zlatousti je čarobno napisan lik i to bi svima preporučio da pročitaju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.