Čvor

Život je čudnovat jer put mu je čvornovat. Od začeća, preko stasalosti, do skončanja, život svojim čedima nanizuje čvorove.

  Živo biće te čvorove raspetljava, ili ih sa sobom nosi i zapetljane podnosi, ili podliježe učvoreno i upetljano. Na stablima biljaka, na tijelima životinja i ljudi, mogu da se vide kvrge i zglobovi, kao spoljašnji nacrt svjedočanstva o čvorištima života. Tamo gdje se kod drveta čvor razvoja razrješavao grananjem, tamo gdje se kod zglavkara čvor spajanja članaka razrješavao povezivanjem, tamo gdje se kod čovjeka čvor pokretljivosti razrješavao uzglobljavanjem..., posvuda nalazimo bezbroj otjelotvorenih čvornatih uspomena, koje nam predočavaju čvorove kao nužne petlje u pletivu života.

Mi, u stvari, ne možemo da uvežemo nijedan naš dan sa proteklim ili narednim danom našeg života bez nekog čvora, čvrstog ili labavog, spoljašnjeg ili unutrašnjeg, nezvanog ili prizvanog, privlačnog ili odbojnog, trenutnog ili trajnog, odrješivog ili neodrješivog... Bez petljanja i raspetljavanja čvorova mi ne bismo mogli da prepoznamo život i ne bismo se osjećali živima na način koji nam je svojstven, jer bi iz našeg življenja iščezla zagonetnost, a s njom i izazov, a s njim i volja. Volja je nišan i pogon koji nas usmjerava i pokreće prema onome što volimo, volja hoće voljeno, a mi volimo izazov rješavanja zagonetke i volimo da kao zagonetni predstavljamo izazov. Mi volimo da čvorove neizvjesnosti, naslućivanja, nagađanja, pretpostavljanja, nagovještaja, obrisa, pokušavamo da razvežemo u nedvosmislenu činjeničnu opipljivost stvarnosti, i u istoj mjeri volimo da u opipljivoj stvarnosti istaknemo zagonetne čvorove, ili da ih mi sami, prema našim pojedinačnim sklonostima, zavežemo i pritegnemo kao zagonetke za druge.

Za ove raznovrsne čvorove, čije svakodnevno vezivanje i razvezivanje čini naš život, uvijek je, kao dodatak, privezan čvor vječnog pitanja o odnosu između mogućnosti naše volje da slobodno bira i njene nemogućnosti da izbjegne sudbinsku predodređenost. Međutim, iskusivši da nam se život sudbinski odvija kao niz čvorova, zbog kojih je njegovo odvijanje ujedno isprekidano i uvezano, mi možemo da se trudimo da nastavljamo neizbježan niz čvorova onim čvorovima u koje se upetljavamo tako što vučemo konce izabrane slobodnom voljom. Ovo ne obećava da će život biti manje ili više čvornovat, što nema značaja za vrijednost ili smisao života, jer svako podjednako doživljava svoj život kao čvornovat, bez obzira na brojnost i vrstu čvorova; ali, birajući niti koje ga zapliću u svoje čvorove, čovjek se obavija tkaninom čiji dodir voli i nosi odjeću koja mu stoji, dok sluša svog čvorka, sve do mrtvog čvora.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.