Čovjek je uzrok haosa

U svijetu u kojem živimo na sve strane se čuju ekološki krici. U jednom danu se promijene sva godišnja doba, na sjevernom dijelu Zemljine kugle nestaju biljne i životinjske vrste...

U sferi društvenih odnosa vlada pravilo: toplo pa hladno, razne igre lukavosti (suprotnih intencija), umjesto da se istina i dobro međusobno vole, laž i zlo se vole – a ta ljubav vodi čovječanstvo u pakao. Naučnici su u svojim istraživanjima dosegli ono što su proroci odavno najavljivali: "U cvijeću nestaje mirisa, u rijeci života, među ljudima omraza" (Tarabići), ili indijska poslovica: "Kada posljednje drvo bude posječeno, kada posljednja rijeka bude zatrovana, kada posljednja riba bude uhvaćena, samo tada shvatićete da novac ne može da se jede."

Cvijeće kao da cvili, zbog čovjeka zagađivača, kao što šuma (lišće) cvili od grubih eksploatatora, koji zahvaćeni profiterskom i potrošačkom groznicom prave grdilo u šumi, ali i pored kamionskih i magistralnih puteva, a često i kraj vodotoka. Krici na sve strane – da ti mozak stane!

Ekologija je – kaže filozof Viktorio Hesle – nauka o kući. Od raznih fizičkih kuća u kojima čovjek živi ona ima u vidu prostorno najveću kuću – našu planetu Zemlju.

Veliki naučnik Nikola Tesla, koji je bio pjesnik elektrotehnike i čitač prirodnih zakonitosti, ostavio nam je u nasljeđe refleks kako da opstoji Planeta, ukoliko za to nije već odavno kasno, jer smo u donjoj tački ekološkog haosa. Formula Teslinog spasonosnog refleksa opstanka planete Zemlje je: "Transformacija čitave zemaljske kugle u osjećajno biće kroz koje misli sijevaju kao kroz mozak, gdje energija jedne misli može odrediti kretanje cijelog svemira." Komentar bi bio suvišan: on se nameće kao odgovor na veliki svijetleći upitnik – a to je pobjeda vitalne energije istine i dobra, nad destruktivnom energijom laži i zla, koji planetu vode strelimice u pakao.

Opšte je poznato da je svjetski fond šuma nepresušni izvor kisika. Godišnje atmosferi daje 86 milijardi tona kisika, a apsorbuje 119 milijardi tona ugljen-dioksida, što je spasonosno za planetu Zemlju.

Jedno stablo divljeg kestena staro oko 30 godina može zadržati 120 kilograma prašine i 80 kilograma aerosoli godišnje.

Od 1950. godine do danas nestalo je oko polovinu cjelokupnog šumskog bogatstva svijeta, dok sadašnji gubici dostižu čak 18 miliona hektara posječenih šuma godišnje.

Sjekire i testere, buldožeri i vatra obaraju drveće širom svijeta mnogo brže nego što ih priroda i čovjek mogu obnoviti. Takav odnos savremenog čovjeka prema šumi dovodi do ogoljavanja ogromnih površina zemljišta i prijeti opasnim širenjem pustinja, čije nadiranje sve manje zaustavlja šume koje nestaju. Nije teško predvidjeti kakve sve posljedice ovo može da ima za buduću egzistenciju čovjeka i život na planeti.

U posljednjih 50 godina oko 10 procenata Zemljinog kopna pretvoreno je u pustinje i sve to uglavnom kao rezultat ljudskog ponašanja.

Iz ove sumorne priče o planetarnoj ugroženosti šuma, bez sumnje, morali bismo izvući neophodnu pouku. S obzirom na to da se kod nas bezdušno i nekontrolisano uništava šuma, a vrlo malo se radi na njenoj zaštiti i obnavljanju, imamo dovoljno razloga za ekološku uzbunu koja nikoga ne ostavlja ravnodušnim.

Smanjenje tih sistema dovešće do osjetne nestašice vode za ljude i uticaće na rapidno istrebljenje brojnih živih vrsta na planeti Zemlji. Naučnici prognoziraju da će do 2025. godine najmanje 3,5 milijardi ljudi u svijetu osjećati nestašicu vode.

Samo oko jedan procenat vode na našoj planeti je pitka voda za ljudsku upotrebu! Od toga, na poljoprivredu otpada 93 odsto, čime se degradira njen kvalitet zbog upotrebe brojnih hemikalija. Vještačke brane i usmjeravajući kanali zahvataju oko 60 posto najvećih svjetskih rijeka, a zabrinjavajuće brzo se smanjuje nivo podzemnih voda, što sve dramatizuje ionako pesimističku prognozu o mogućoj velikoj krizi pitke vode na planeti Zemlji.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.