Boro Kapetanović: Cijenim pisca koji odbije nagradu

PRIJEDOR - Uvijek sam bio za jednostavnost. Jednostavnost vode koja teče. Jednostavnost orla u letu. Jednostavnost limara kad pravi oluk. Jednostavnost majke kad doji dijete. Jednostavnost i uživanje u onom što se radi, to je poezija - rekao je za "Glas Srpske" pjesnik Boro Kapetanović, koji ovih dana obilježava 35 godina stvaralaštva.

Kapetanović, porijeklom iz Sanskog Mosta, poznat je po svojim pjesmama, kolumnama, zapisima koji su izlazili na stranicama dnevne, omladinske, studentske, revijalne i književne štampe od 1972. godine. Objavio je 30 knjiga, pobrao brojne književne nagrade, a trenutno živi i radi u Banjoj Luci.

U godini kada obilježava 35 godina rada objavio je poemu "Četiri crne livade", priređena mu je knjiga izabranih pjesama o Sanskom Mostu, a imao je i brojne susrete sa čitalačkom publikom, po čemu je prepoznatljiv.

* GLAS: Iza Vas je 35 godina rada, kako biste ocijenili taj period?

KAPETANOVIĆ: Majka mi je, kada sam pošao, dala jedan vrlo praktičan savjet: "Sine, kad god ne znaš šta da kažeš, govori istinu." Istina je da se ja trudim da što manje govorim o sebi, da ovaj jubilej i ne ističem kao neki poseban moj doprinos poetskom stvaranju na ovim prostorima i ne znam zašto mi se suše usta kad govorim o sebi, zato to i izbjegavam da naglašavam. Najviše volim scenske nastupe i u godini u kojoj obilježavam ovaj, da kažem jubilej, pamtiću jedno septembarsko veče u Crvenki i ovo bijelo veče u Prijedoru.

* GLAS: Šta mislite o izdavaštvu na području Republike Srpske?

KAPETANOVIĆ: Ovdje su ljudi naučili da o svemu imaju svoje mišljenje, i trebamo ga imati, ali je uvijek pitanje koliko je ono kompetentno. Ja mogu razmišljati i o fudbalu i o atomskoj fizici, ali ja nisam pozvan za to. Što se tiče izdavačke djelatnosti u Republici Srpskoj, nemam neko visoko mišljenje jer mislim da mi to i nemamo. Imamo samo ono dođeš, platiš, objaviš i to je to. To je kao u prodavnici, hoćeš nešto da imaš, to moraš da platiš.

* GLAS: Pjevali ste o ljubavi, o rodoljublju, dotakli se socijale, gdje ste se najbolje nalazili?

KAPETANOVIĆ: To je kao kada biste pitali koje otac dijete najviše voli. Sad će izaći jedna knjiga koje se zove "Kozerija" i tu sam, recimo, osjetio neizmjernu ljubav. I to moje cjelokupno pjevanje moglo bi se svrstati u šest-sedam faza kao što su lirska minijatura, erotske rugalice, ljubavna poezija, patriotska poezija, poezija za djecu, bilješke, a sada i kozerije. Sve ih volim na svoj način.

* GLAS: Dobitnik ste više značajnih nagrada, a jednom ste izjavili da najviše cijenite one koji odbiju nagradu?

KAPETANOVIĆ: To bi trebao biti savjet mladom piscu. Ja sam to rekao i da sam sad mlad, da počinjem da pišem, odbijao bih sve nagrade do one glavne nagrade i time bih zadržao neko svoje poštenje da svakom kažem: "E ti nisi zaslužio, a ti si zaslužio." Stoga cijenim one koji odbijaju sve nagrade, jer smatram da ako se već počnu primati, nema smisla da jednu primite, a drugu odbijete.

* GLAS: Nadomak ste rodnog kraja, a ipak ne u rodnom gradu. Da li Vam to stvara osjećaj da ste pjesnik u izgnanstvu?

KAPETANOVIĆ: Svuda se u Republici Srpskoj osjećam kao domaći, bio u Šamcu, Novom Gradu, a posebno u Prijedoru, koji smatram svojim širim zavičajem. Čitava Krajina je moja kuća i nigdje se na srpskim prostorima ne osjećam kao izgnanik, niti izbjeglica.

Stvaralaštvo

Između prve knjige pjesama "Pesmovano doba" i posljednje objavljene "Sumraci iznad snijega" nizali su se, između ostalih, naslovi "Kako se kalio Boro", "Crnka i lešnik", "Pastuhove elegije", "Veteranovo pričešće i knjiga o biku", "Nisu laste budalaste", "Džez rata", "Dripački nokturno", "Šampioni palanačkih trotoara" i "Riža i barut".

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.