Boro Kapetanović: Amaterima nikad nije bilo bolje

Borhes kaže: "Moja sreća i moja nesreća nisu važni. Ja sam pjesnik." I to je odlično rečeno. I to je rekao Borhes. A sad ću da vas pitam da li biste ikada pogodili ko je ovo rekao:" Kad bi me neko uverio da u svetu nešto zavisi od mene, ja bih se verovatno uozbiljio." Divna misao, ali pošto je nije rekao Borhes, nego Toma Zdravković, Tomu niko neće citirati. Vjerujte, ja se uvijek mnogo bolje osjećam kad citiram lugare, nego velike face.

Rekao je ovo u intervjuu "Glasu Srpske" književnik Boro Kapetanović, koji je svoje prve pjesme objavio davne 1972. godine, a ovih dana u izdanju banjalučkog "Art printa" objavio je i roman sa za njega karakterističnim naslovom "Ubijanje muva u Dodžu".

- Okolo brda, dole Dodž, ovo je prva rečenica, a o čemu se radi čitaoci će saznati ako pročitaju sve do posljednje riječi. Ništa strašno. Obična priča, običnog pisca o jednoj neobičnoj provinciji - rekao je Kapetanović.

* GLAS: Prošlo je dosta vremena od objavljivanja vaše posljednje knjige, a nije vas bilo ni na Sajmu knjiga?

KAPETANOVIĆ: Na programu je opšta bježanija. Muškaraca u alkohol, žena u lijekove, djece na internet. Niko neće da bude sa sobom i svoj, osim amatera. Amateri nikad nisu bili veseliji, a zašto i ne bi bili kad im nikad nije bilo bolje. Tancaju, igraju, pjevaju, pišu, slikaju, a kaznu ne plaćaju. A sajmovi knjiga su postali kao sajmovi peradi. Svaka selendra može da ih organizuje. I odjednom Gornji Vakuf postane Frankfurt, Donja Piskavica Lajpcig. Danas svaki smarač može da se pojavi na televiziji i u novinama, ali to više ne znači ništa. Ako imaš novca uopšte nije problem da u Veliku Obarsku dovedeš Madonu da izvede početni udarac na derbiju Mladost - Bratstvo iz Bronzanog Majdana. Nema ništa skuplje od gluposti.

* GLAS: Čini nam se da je pisaca sve više, a kupaca knjiga sve manje?

KAPETANOVIĆ: Ovi što imaju pare, a ne kupuju knjige, ne bi ni imali pare da su čitali knjige. Meni su, ipak, mnogo škodljiviji ovi što ih kupuju, a kad vidim koje i kakve knjige kupuju, mnogo bi mi draže bilo da ih ne kupuju nikako.

* GLAS: Nije li, ipak, problem u prevelikom broju knjiga?

KAPETANOVIĆ: I to je jednostavno objasniti. Kad radiš na tome da obeščastiš kulturu jednog naroda ili nacije, onda ti svi služe. Od djece u obdaništu do akademika. Svi su u nekoj akciji. Samo gledaš da ih je što više. Više pisaca, više naučnika, više glumaca, više slikara, više muzičara. Stalno više i više, dok se stvari ne dovedu do apsurda, da su svi sve, a da u stvari više niko pojma nema ko je ko.

* GLAS: Danas knjigu možemo da kupimo i na kiosku. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

KAPETANOVIĆ: Zahvaljujući toj šalabajzerskoj, kiosk kulturnoj politici, dogurali smo do toga da nam uz knjigu mladog bogoslova šljašti "Plejboj", uz "Grand reviju" sunča se Dostojevski, a pored šampona i higijenskih uložaka "violeta" dremucka Andrić. Sami procijenite smisao svega toga.

* GLAS: Kakvo je Vaše mišljenje o sve većem broju raznih manifestacija koje se nazivaju kulturnim?

KAPETANOVIĆ: Nećemo, valjda i ove dilber-manifestacije, koje ovim našim fizikalcima služe kao tjelesne vježbe, proglasiti kulturnim događajima? To ti je ko ambrozija. Ako je ne iščupaš iz korijena, ništa joj nisi uradio. Tolika raspjevanost bojim se da je pred velike suze.

* GLAS: Kako danas žive pisci?

KAPETANOVIĆ: Ako ste mislili da im je loše, onda ću vam reći da nikakva tajna nije da pisci u svijetu zarađuju i po desetine miliona dolara. Primjera radi Džon Peterson, Danijela Stil, Stiven King... Druga stvar je što oni u Bugarskoj nemaju ni za jogurt, a kamoli za knjigu. Međutim, stoji i ona: "Ja nisam kurva pa da se prodajem. Ja to radim iz ljubavi.

Žene

* GLAS: Šta je u Banjaluci ono što Vam se čini nevjerovatnim?

KAPETANOVIĆ: Nevjerovatno je koliko u Banjaluci ima neobičnih djevojaka i žena. Da me nije sramota, mnogima bih prošao i tražio autogram.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.