Bojana Gregorić-Vejzović: Prave uloge rijetko se događaju

Film je sličan pozorištu. Doživljavam ga kao pravu umjetnost, gdje jako važem šta ću prihvatiti, a što neću i radije ću - bez obzira na to što se jako malo snima - nešto odbiti, ako projekat "ne osjećam" i čekati pravu priliku, nego prihvatiti bilo šta. Kod filma i pozorišta ne smije se odustajati od želje za vrhunskim umjetničkim dometima, jer prave uloge se, nažalost, rijetko događaju.

Ovo je u intervjuu za "Glas Srpske" rekla hrvatska glumica Bojana Gregorić-Vejzović, koju gledaoci u Republici Srpskoj mogu da gledaju u telenoveli "Dolina sunca", koja je počela nedavno da se emituje na Radio-televiziji Republike Srpske.

Nekadašnja balerina, diplomirala je 1996. godine na Akademiji dramskih umjetnosti, a 1997. godine postala je članica Dramskog kazališta "Gavela". Snimila je četiri filma domaće i strane produkcije, a za svoj rad nagrađena je sa deset priznanja, među kojima su "Nagrada hrvatskog glumišta", "Marulovi dani", "Orlando" i "Zlatni smijeh".

* GLAS: Kakav status danas glumac ima u Hrvatskoj?

GREGORIĆ-VEJZOVIĆ: Zavisi od pojedinca. Zavisi od toga za šta ste se u životu opredijelili. Moj nekakav početak bio je isključivo vezan za pozorište. Na daskama sam, zaista, imala sreće. Odigrala sam neke od najljepših uloga, ne samo domaće, nego i strane literature, od Kolarove "Breze" do Rasinove "Fedre". Dakle, ta neka lepeza pozorišnih likova koje sam imala prilike igrati, dala mi je glumačku sigurnost.

* GLAS: U posljednje vrijeme, publika ima priliku da Vas gleda u sapunicama. Da li ste imali ranije neki otklon prema njima?

GREGORIĆ-VEJZOVIĆ: Sapunice mi predstavljaju ogromno zadovoljstvo i zabavu. Ne omalovažavam i, u principu, ne razlikujem pristup pozorištu ili sapunicama. I sapunice se mogu dostojanstveno odraditi. Pritom mislim na konstantne polemike: sapunica, da ili ne. To sve zavisi od glumca i ekipe koju ima pored sebe.

* GLAS: Da li je bilo teško preći sa pozorišta na telenovelu, što se tiče sistema rada?

GREGORIĆ-VEJZOVIĆ: Meni ne. Možda zato što sam imala sreću raditi sa najboljim hrvatskim i stranim rediteljima i, možda zato što sam sa 36 godina odigrala "Fedru". Ono što je Hamlet za muškog glumca, to je Fedra za glumicu. I vjerovatno zbog toga što nemam taj, grubo rečeno, kompleks produkcije koja se manje cijeni. Ali mislim da se to mijenja danas. Produkcije su vrlo brze. Čak i neke serije koje se nazivaju dramskim serijama, mislim da imaju isti pristup rada kao sapunice. Isto se snima u kratkom vremenskom roku i pripreme su minimalne.

* GLAS: Odigrali ste nekoliko značajnih filmskih uloga. Kako doživljavate ovu vrstu umjetnosti?

GREGORIĆ-VEJZOVIĆ: U hrvatskim i srpskim produkcijama još uvijek traje borba sa finansijama. Moja majka je meni najbolji primjer. Ona je svoja dva najveća filma snimila potpuno besplatno, bez i jedne kune honorara i to su filmovi koji su dan-danas ostali upamćeni kao njezini najbolji filmovi. Tako da mislim da novac nije jedino mjerilo, kada se govori isključivo o filmu i pozorištu. Kod TV produkcije se zna: idemo svi zaraditi lovu i napraviti najbolje što možemo u kratkom vremenskom periodu. 

"Tartif" i "Leda"

- Uz snimanje serije "Dolina sunca", igram "Čikago" u "Komediji", kao i predstave u "Gaveli". Sa "Četvrtom sestrom" smo dosta gostovali. Bili smo u Beogradu i Ljubljani. U BiH, nažalost, nismo. Kad ovo završim, onda ću se malo povući sa TV ekrana, jer mislim da je i meni malo potreban odmor. Zaista se veselim radu u pozorištu. Radim "Tartifa" u "Gaveli", kao i Krležinu "Ledu". To su dva lijepa pozorišna projekta - rekla je Bojana Gregorić-Vejzović.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.