Arsen Dedić: Imam mnogo ponuda, ali sviram samo kod prijatelja

Ljudi misle da sam ja javno dobro, a ja sam vam javno zlo. Ne znam koji mene đavo uopšte drži. Bilo bi prirodno da me više nema, jel' tako? Naši najbolji su otišli. Šalim se.

Kaže u intervjuu za "Glas Srpske" pjesnik, muzičar i slikar Arsen Dedić, koji je svaki trenutak u životu posvetio radu i danas nema straha da će inspiracija presahnuti.

Njegove stihove, muziku, akvarele i dosjetke nedavno je imala priliku da vidi i prijedorska publika. U prijedorskoj Galeriji "96" priređeno je njegove umjetničko veče.

- Učinio sam u životu sve što je bilo u mojoj moći protiv sebe, sve sam učinio. Živio sam krajnje neuredno, ali i uredno. Živio sam časno. Nisam lagao, nisam prevario, nisam se politizovao. Živio sam u skladu sa svojim skromnim talentom i svojim obrazovanjem - rekao je Dedić.

* GLAS: Gostovanja Vam sve teže padaju i imate mnogo više ponuda nego što na njih možete i želite da odgovorite. Dolazak u Prijedor ste ipak prihvatili, a pozive iz "bijelog svijeta" odbijate, šta je razlog za to?

DEDIĆ: Pravo da vam kažem vrlo rijetko odlazim bilo gdje. Meni se više to ne da. U Šibeniku, gdje sam rođen, postoji lijep izraz: "On više nije za u polje, on je za oko kuće" i ja sam tako još samo za u Zagrebu i tamo do Zaprešića i tamo gdje mi je blizu. Prema tome ovo su velike odluke i teške, jer je to bilo skoro tri i po sata vožnje i još toliko nazad. A onda i sa mojim Matijom sam morao obaviti jedan dosta ozbiljan posao, pripremiti se, izgledati, obući se kada vam se sve zgužva, puniti kofere, prazniti ih i ići sutradan. Imam toliko ponuda u svijetu, ali odem samo tamo gdje me prijateljstvo dovede, kao što me je dovelo u Prijedor. Bilo je jako lijepo veče. Srećan sam kad sam vidio ljude kojima je to sve bilo prijatno.

* GLAS: Političari se neprestano i s jedne i s druge strane izvinjavaju za prošlost, muzika i poezija to ne čine, ali prelaze sve granice i barijere i to vrlo uspješno? Kako to komentarišete?

DEDIĆ: Dosta mi je tog življenja u prošlosti. Imam kćer od 48 godina, ženu u 75. godini, sina od 38 godina i imam iznad svega svog anđela koji ima osam godina, unučicu Lu. Pa što ću ja sad opteretiti se prošlošću. Ne može se živjeti u prošlosti, kako to naši ljudi ne shvataju. Zašto je to stalno insistiranje na prošlosti. Svako drugo paljenje televizora kaže otkrivene su još dvije masovne grobnice, pa neću paliti televizor zbog toga, neću da mi Lu živi u prošlosti. Postoji li budućnost, mnogi od nas bi željeli da znaju šta je sa budućnošću. Ima li budućnosti ili je to završeno?

* GLAS: Mnogo ste napravili na polju muzike, poezije.. ima li još nešto što želite da uradite, a još niste?

DEDIĆ: Želim, u prvom redu, ne raditi, želim biti kod kuće. Pisaću i pišem još uvijek i pisaću i dalje mnogo. Ponuda ima daleko više nego što ih ne želim i za Gabi i za mene. Gabi najviše uživa da bude prava naša majka i baka, kuva i bude kući. Ima i ona ponuda koliko hoće, ali ne ide nigdje. Tu i tamo, ali to je rijetkost. To smo obavljali gotovo pola vijeka, ali radiću još, pisaću, ali ne mogu više da putujem, ne mogu da budem više na usluzi, ne mogu da budem onako za dnevnu upotrebu. Hoću da imam neki mir, hoću da budem sa svojom unukom, da mi Bog da još koju. Moja unuka je rekla: "Hoću da imam bracu ili seku samo da se proširimo". Milo mi je da sam bio u Prijedoru, lijepom gradu, gdje su ljudi ljubazni.

* GLAS: Mislite li, kao znalac, da je muzička scena na ovim bivšim jugoslovenskim prostorima sve lošija i lošija?

DEDIĆ: Ma ne zanima me uopšte. Osim toga uvijek sam bio u posebnom položaju. Ja sam kantautor, dakle samo uslovno sam pripadao tom prostoru, jer sam akademski muzičar koji je živio u tom svijetu. Mislim da nije nikad ni bolje ni gore. Nemam potrebe da dajem ocjenu o nekom takozvanom kolegi ili o pravom kolegi. Neka svako radi svoj posao kao što ja radim svoj. Nikada u životu se nisam nametnuo ni ponudio. Nisam imao menadžera, nisam vidio sponzora, nego sam sa svojom ženom Gabi Novak i sa sinom radio taj posao i više dođemo ovako za frendove iz prijateljstva nego iz neke potrebe.

* GLAS: Rekli ste da sada Gabi volite 30 odsto više nego 73, kada ste imali "najveći broj noćenja", poslije čega se rodio sin Matija?

DEDIĆ: Gabi je temelj naše porodice. Ona drži sve na nogama. Drži Matiju koji je isto tako posebnik, ali svira prekrasno, izvanredan je, bolji od mene. Ona drži pitanje mog zdravlja i mog ponašanja, drži Lu. Ona ima ponuda koliko god hoće, ali sve joj daj, samo ne daj joj na scenu.

Mladi

* GLAS: Među posjetiocima Vašeg koncerta je veliki broj mladih i vjerovatno je tako na svim Vašim koncertima?

DEDIĆ: Jeste. Ima mnogo mladih koji me slušaju i onih koji me ne fermaju. Mlade treba kočiti. Stare treba sokoliti. Imam jedan program koji kaže: "Vratimo osmijeh na lica naših starica", jel' tako? Tako treba ići. Prema tome treba malo uživati i primati to tako, ne praviti paniku oko svoje sopstvene sudbine. Ja nikada nisam pravio paniku. Prošao sam sve mučno što čovjek može da prođe.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.