Anđela Rakočević: Kolja je pomogao da se vratim na duhovni put

Stvarno je bilo dragocjeno i predivno iskustvo raditi sa Koljom, kao i sa Vladom i Željkom. Trudila sam se da u ta dva mjeseca, koliko je proces trajao, pokušam "pokupiti" što više njihovog glumačkog znanja, ali isto tako onog životnog, koje je možda i važnije. Proces je, kao što sam i rekla, bio prelijep i mislim da smo napravili sjajnu predstavu.

Rekla je ovo za "Glas Srpske" talentovana glumica Anđela Rakočević povodom nedavno premijerno prikazane predstave "Kuća" i govorila o tome kako je bilo sarađivati sa poznatim pozorišnim imenima koja su bila na stjecištu ovog hvaljenog dramskog komada koji je urađen po tekstu Nebojše Cileta Ilića. 

Jedna od najnadarenijih glumica mlađe generacije kaže da je srećna što je na početku karijere dobila priliku da radi sa poznatim pozorišnim imenima te da je mogla svašta da nauči. 

- Srećna sam što sam kao mlada glumica i neko ko je tek na početku karijere dobila priliku da radim sa tako velikim glumačkim imenima od kojih sam zaista imala priliku svašta da naučim. Gradeći našu "Kuću" mislim da smo sagradili i našu malenu pozorišnu porodicu, jer sam se sa njima zaista osjećala kao kod kuće - rekla je Rakočevićeva.

GLAS: Premijera komada "Kuća" prošla je više nego odlično kod publike, a i kod pozorišnih kritičara, koji su imali samo riječi hvale.

RAKOČEVIĆ: Predstava postavlja pitanja o tome gdje nam je kuća, kakvi su naši odnosi prema najbližima, kao i odnosi prema nama samima i još mnoga druga. Moj lik kćerke Tare prikaz je mladih, nesređenih ljudi koji u današnjem vremenu pokušavaju pronaći svoje mjesto i svrhu u ovom svijetu. Često društvena sredina u kojoj rastemo može biti i najveći krivac tog nezadovoljstva.

GLAS: Teme i poruke u ovoj predstavi nisu baš uobičajene za moderni teatar, jer provijavaju pitanja patriotizma, migracije, emigracije, uz snažan hrišćanski naboj unutar teksta, a nešto slično potkrepljuje Pejaković rekavši: "Poruka je kristalno čista, u Hristu je spas (svih nas)". To možda nisu neke uobičajene pozorišne teme i ideje ili su malo izvan modernog teatarskog pravca, kakav je Vaš stav o svemu tome?

RAKOČEVIĆ: Mislim da je vrlo važno imati ovakvu predstavu i baviti se temama koje su, kako kažete, izvan modernog teatarskog pravca. Ja, kao vjerujuća osoba mogu iskreno reći da sam bila skrenula sa tog puta, prosto način života i tempo koji godinama postaje nekako sve brži lako čovjeka udalje od suštine života. Mogu otvoreno reći da se u potpunosti slažem sa Koljinom porukom i vrlo sam mu zahvalna na tome što mi je kroz ovu predstavu pomogao da se vratim na put sa kojeg sam zalutala.

GLAS: Nedavno ste završili glumačku akademiju i naravno znamo da je uvijek teško mladim glumcima kada izađu iz te umjetničke oaze koju pruža akademija upravo zbog nedostatka posla, jer je oduvijek bilo teško izboriti se u snažnoj konkurenciji... Srećom ili trudom dosta ste nanizali zanimljivih uloga u teatru, bilo je i nagrada. Jedna od zanimljivih uloga je bila u hvaljenom komadu "Švabica" po tekstu L. Lazarevića. Kakvo iskustvo nosite iz tog projekta?

RAKOČEVIĆ: Svaki proces je za sebe poseban pa tako je i proces u vezi sa predstavom "Švabica" bio potpuno različit od drugih. Naime, predstava je rađena u epohi i bilo je dosta zahtjevno i mogu reći pomalo teško oživjeti lik Klare. Prosto takve likove danas nemamo priliku sresti na ulici pa sam inspiraciju tražila u knjigama i filmovima. Bio je to zaista do sada drugačiji način rada konkretno na liku i moram reći da tek kada su kostim i frizura u potpunosti bili gotovi, rodila se Klara.

GLAS: Predstava "Mali ratovi i kabine Zare" mlade autorke Vide Davidović u režiji Ivice Buljana i koprodukciji Narodnog pozorišta Republike Srpske i Sterijinog pozorja iz Novog Sada osvojila je tri nagrade na Pozorišnim igrama BiH u Jajcu. Jedna od nagrada je zauzela prostor u Vašim umjetničkim vitrinama, to je nagrada za najbolju mladu glumicu! Konačno, kakav je Vaš stav o tom komadu o kojem su mišljenja prilično radikalno podijeljena?

RAKOČEVIĆ: Za "Male ratove i kabine Zare" teško mi je biti objektivna. To je moj prvi profesionalni angažman, moja prva velika uloga i prilika koju sam iskoristila na najbolji mogući način tako da sam sebe dala pozorištu u potpunosti. Za nju sam i nagrađena na Festivalu bh. drame u Zenici i ta nagrada mi je došla samo kao vjetar u leđa, podsjetnik da sam na dobrom putu. Predstava nailazi na dosta podijeljena mišljenja i mislim da je to zaista sjajno, jer daje publici veliku slobodu u ličnom stavu u vezi sa njom i temama o kojima govorimo. I u samoj predstavi dolazi do istog, svaki lik ima potpuno drugačiji pogled i stav o temama koje se provlače kroz čitav komad.

GLAS: Možete li nam otkriti obrise nekih Vaših novijih umjetničkih projekata, gdje će moći publika da Vas gleda?

RAKOČEVIĆ: Iako se bliži kraj 95. sezone u Narodnom pozorištu RS, publika će imati priliku da pogleda sve tri navedene predstave. "Kuću" mogu pogledati 27. maja te krajem juna na takozvanoj reviji predstava, imaće priliku da gledaju i "Švabicu" i "Male ratove i kabine Zare". Vidimo se u pozorištu!

ŽELjE 
GLAS: Generalno, kako ste uopšte otkrili glumu kao Vaš životni poziv? Šta je to prevagnulo pa ste izabrali akademiju i scenu kao život?
RAKOČEVIĆ: Želja za glumom rodila se sa mnom i bila je prisutna stalno, ta radoznalost i pokušaj da razumijem, želja da sve znam i budem sve u isto vrijeme odrazila se na to da se upišem na studije i bavim poslom koji će sve moje želje i ostvariti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.