Ana Tomović: Hod po čarobnim stazama

Aleksandra Rajković
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Ana Tomović: Hod po čarobnim stazama

Nagrade su mi važne utoliko što je to znak da sam na dobrom putu. Moja prva nagrada bila je za prvu profesionalnu režiju i sećam se koliko mi je ona tada samopouzdanja ulila.

 Posle svake dobre predstave postoji obaveza da se sledeći put bude još bolji, ali taj zahtev je pre svega intiman. Bitno je, u suštini, uvek pred sebe postavljati velike izazove, jer tada su i umetnička postignuća veća - rekla je za "Glas Srpske" beogradska rediteljka Ana Tomović, koja je nagrađena na "Sterijinom pozorju" za režiju predstave Milene Marković "Brod za lutke".   

* GLAS: Čime ste se vodili radeći na predstavi "Brod za lutke" i šta ste htjeli da prenesete publici?

TOMOVIĆ: U radu na predstavi "Brod za lutke" pre svega mi je bilo značajno to što nisam imala jasan plan gde želim da stignem, već sam se upustila u putovanje. U doživljaju tog komada je kod mene istovremeno postojao osećaj i izvesnosti i velike neizvesnosti. To nije jednostavna situacija za reditelja, ali je istovremeno i najuzbudljivija, zato što jako inspiriše i navodi na pravo traganje. Tekst se na veoma poetičan i surov način, kroz dijalog sa različitim bajkama, bavi sudbinom jedne žene umetnice, jedne posebne žene koju, međutim, svi možemo da prepoznamo u nama. Ona, poput velikih junaka, hoda sopstvenom stazom, daleko od onih utabanih, sigurnih društvenih i traga za svojim identitetom i smislom svog bića. U ovoj snažnoj drami Milene Marković sadržana je sva lepota i tragika istinskog tragalačkog duha, ona ima istovremeno zastrašujuće, ali i čarobne slike i predstavlja neku vrstu intimne ispovesti same spisateljice. Za mene je ona takođe predstavljala intimno suočavanje sa samom sobom.  

* GLAS: Kako vidite pozorišnu scenu u Srbiji danas? Koliko se uopšte razlikuje teatarski život u Beogradu i ostalim gradovima Srbije?

TOMOVIĆ: Beograd ima najživlji teatarski život, najveći broj pozorišta i najveću pozorišnu produkciju, ali mi se čini da Novi Sad često prednjači u drugom smislu. Srpsko narodno pozorište u Novom Sadu se često osmeljuje na veće izazove i ima dobro međunarodno umrežavanje. Pozorišni život u Vojvodini takođe je veoma razvijen i ima niz značajnih pozorišta kao što su somborsko i subotičko. 

* GLAS: Kakav ste zadatak sebi dali kada ste odlučili da ćete se baviti režijom?

TOMOVIĆ: Na početku nisam postavljala nikakve zadatke, jer bavljenje pozorištem je za mene neka vrsta nužnosti, načina da ostvarim dijalog sa sobom i spoljnim svetom. Sada bih već mogla pred sebe da postavim neke zadatke, a to je da, pre svega, istrajem na svom putu u dobrom psihofizičkom zdravlju, jer ovaj posao nosi sa sobom puno stresa.  

* GLAS: Posmatrajući pozorišnu publiku, kakav utisak stičete o njoj? Da li ljudi danas u Beogradu dolaze u pozorište da se zabave ili da pogledaju komade koji se tiču naše stvarnosti?

TOMOVIĆ: Te dve stvari u pozorištu ne isključuju jedna drugu. Moguće je napraviti predstave koje će govoriti o stvarnosti i biti zabavne, ali bez obzira na sve to, obaveza pozorišta i svih koji se njime bave je da zadrže  kritičnost prema stvarnosti. Predstava "Slučaj Vocek – Hinkeman" koju sam radila početkom ove godine u Bitef teatru (u Beogradu) upravo nas je suočila sa tom dilemom o pristupu publici. Predstava se bavi položajem ratnih vojnih invalida i veterana u Srbiji danas i odnosu društva prema njima, ali je za nas bilo bitno da, i pored tako teške teme koja mnoge ljude može da odbije, napravimo snažnu i uzbudljivu predstavu koja će pre svega uspostaviti dijalog sa publikom, zabaviti je i zapitati.  

* GLAS: Da li ste upućeni u situaciju koja vlada u pozorištima u regionu?

TOMOVIĆ: Delimično, ali nedovoljno. Planiram da to promenim. Želja mi je da počnem više da se krećem i da radim u regionu, jer mislim da je za plodan pozorišni život neophodno stalno umrežavanje i razmena.

Tekstovi

* GLAS: Imate li neke posebne želje kada su u pitanju predstave, komad koji biste željeli da režirate u budućnosti?

TOMOVIĆ: Volela bih da radim još neke komade Milene Marković, jer me njen pozorišni jezik snažno inspiriše. Milena Marković mi je i omiljeni dramski pisac.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.