Foto: V. Tripić
| ALEKSA STOJILjKOVIĆ
Zapravo, ovo je prvo izvođenje u Studentskom kulturnom centru. Premijera je održana u junu, kao završni ispit druge godine glume. Kada smo saznali da ćemo raditi baš ovaj tekst, meni on nije bio stran. Kako se moj kolega Petar često našali, ovo bi bio moj treći proces igranja iste predstave. Igram u ovom komadu, svaki put tumačeći drugi lik. Mislim da je pređašnje moje iskustvo donelo nešto dobro i meni i kolegama, naročito u samom procesu stvaranja. Ovog puta, naravno, pristupio sam radu sa već nekim znanjem o radnji, okolnostima i postupcima likova, iako se, naravno, i dalje uči i otkrivaju nove stvari.
Rekao je ovo za "Glas Srpske" talentovani glumac Aleksa Stojiljković, komentarišući izvođenje predstave "Kući" Ljudmile Razumovske u Studenskom kulturom centru. Kako umjetnik ističe tokom priprema komada i prva dva izvođenja riješio je sve boljke koje glumac prolazi u spremanju svoje uloge.
Dok sam bio u Nišu, imao sam priliku da igram u amaterskom pozorištu dva puta. Kreiranje lika bilo je izuzetno zanimljivo. U predstavi tumačim "glavnog negativca", koliko je to uopšte moguće reći, imajući u vidu kroz kakve sve svakodnevne situacije ta deca prolaze. Moj lik Ožiljak potpuna je suprotnost mojoj prirodi. Ali ipak zadatak nas studenata glume, a sutra i glumaca, jeste upravo to, da treba opravdati i te takozvane "negativne" likove. Jer, na kraju, niko za sebe neće reći da je loš ili zao.
GLAS: Komad o djeci koja nemaju roditelje i dom je uznemiravajuća činjenica i opomena na to u kakvom svijetu živimo, ali i metafora i parafraza biblijskog motiva apokalipse. Sve ono što čini današnji svijet tjera nas da uputimo iskren pogled u ono što je ova velika spisateljica napisala devedesetih godina prošlog vijeka u Rusiji.
STOJILjKOVIĆ: Zaista je zastrašujuća pomisao da postoje deca koja žive kao naši likovi, ali, nažalost, egzistiraju u surovoj realnosti.
Tokom procesa istraživanje je bilo presudno, uspeli smo da pronađemo nekoliko dokumentarnih filmova o deci u Rusiji iz tog perioda, bilo je neopisivo videti u kakvim uslovima ta deca žive, kako se snalaze za hranu i kako preživljavaju dan po dan. Posebno je poražavajuće kada to uporedimo sa današnjom decom, koja, umesto da se raduju igri i osnovnim stvarima, često su zarobljena u svetu tableta i telefona. Ta suprotnost nas je dodatno podstakla da likove prikažemo što istinitije.
GLAS: Kakve Vas uspomene vežu za poznati mjuzikl "Neki to vole vruće" Narodnog pozorišta Niš, u kojem ste imali privilegiju da igrate s obzirom na to da ste bili jedan od najmlađih glumaca? To je bilo, čini mi se, prije nego što ćete se upisati na akademiju, ako se ne varamo?
STOJILjKOVIĆ: Imao sam čast i privilegiju da zaigram u Niškom narodnom pozorištu kao plesač i to čak u nekoliko njihovih predstava.
Zapravo, moje prvo pojavljivanje na daskama koje život znače donelo mi je upravo plesno iskustvo. Ove godine navršava se sedamnaest godina otkako sam deo tog sveta. Sećam se tog procesa veoma dobro, bio sam plesač i glumac, odnosno statista sa zadatkom. Ipak, bez obzira na moje plesno angažovanje, sa velikim sam uživanjem dolazio na glumačke probe, posmatrajući kako glumci stvaraju pozorišnu magiju. Upravo tada, kroz taj proces, želja za bavljenjem glumom je još više rasla. Moj veliki prijatelj i osoba koja je zaslužna što sam se upisao na akademiju jeste glumac Uroš Milojević, koji je u toj predstavi maestralan. Nju i danas igraju na sceni Niškog narodnog pozorišta i iskreno bih voleo da svaki vaš čitalac dobije priliku da pogleda to izuzetno pozorišno ostvarenje.
GLAS: Moramo se osvrnuti na predstavu "Višnjik" A. P. Čehova. Sudeći po reakcijama publike odlično je prihvaćena. Kakva iskustva nosite iz ovog projekta i zašto je Čehov vječita inspiracija pozorišnog svijeta?
STOJILjKOVIĆ: Čehov je klasik, a njegov način pisanja je bez sumnje bio poseban. Sama tema "Višnjika" obuhvata mnoga složena pitanja. Naime, radnja je smeštena u Rusiji, u periodu pada aristokratije, što nosi duboku društvenu i emocionalnu pozadinu. Zanimljivo je i to što nas ta priča uvodi u čuvenu raspravu između Čehova i Stanislavskog da li je "Višnjik" komedija ili drama. Čehov je smatrao da je to komedija, tako da smo mi odlučili da sledimo upravo taj put. Proces građenja likova bio je izuzetno značajan. Iako smo tada bili na prvoj godini, kada se najviše bavimo principom "ja u datim okolnostima", ovaj rad nam je omogućio da sve ono što smo do tada naučili preispitamo i nadogradimo. Danas, kada igramo tu predstavu, ona ima potpuno novu dimenziju. Svako izvođenje donosi drugačiju energiju i emociju i iskreno joj se radujemo svaki put kao da je premijera.
GLAS: Šta imate novo na planu pozorišne umjetnosti?
STOJILjKOVIĆ: Započela je treća godina studija i došla je na red ta čuvena antika, tako da nam je trenutno glavni fokus upravo na tim antičkim junacima. Ipak, uz sve obaveze na akademiji, cela moja klasa dobila je poziv da radimo i jednu dečiju predstavu u Studentskom kulturnom centru, što nas je posebno obradovalo.
GLAS: Kako izgledaju dani mladog glumca Alekse Stojiljkovića kada nije u glumačkom svijetu?
STOJILjKOVIĆ: Trenutno pored studiranja radim i kao dostavljač hrane da bih stekao dodatan prihod. Takođe, kada uspem da izdvojim malo slobodnog vremena, rado odlazim i do plesne sale, jer mi ples i dalje predstavlja izvor energije i zadovoljstva.
GLAS: Kada smo već kod ovog velikog pisca, možete li nam reći koji su to književni velikani vršili uticaj na Vas kao čovjeka/umjetnika i zbog čega?
STOJILjKOVIĆ: Od svih književnih velikana najveći uticaj na mene ostavio je Fjodor Mihajlovič Dostojevski. Njegova dela su me naučila da je čovek najveća tajna, biće puno protivrečnosti, koje istovremeno može biti i anđeo i grešnik. Način na koji je Dostojevski ulazio u dubine ljudske duše, njegova sposobnost da prikaže unutrašnje borbe, strah, krivicu i pokajanje, promenio je moje gledanje na svet. Od njega sam naučio da pravu vrednost čoveka ne određuje njegova spoljašnja slika, već ono što nosi u sebi njegova savest i sposobnost da se izbori sa sopstvenim mrakom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.