Aleksa Milić: Sa ikonom traje i umjetnik

Kada je mladi prijedorski akademski slikar Aleksa Milić prije tačno dvije godine imao u Galeriji "96" izložbu ikona, episkop bihaćko-petrovački Hrizostom, koji je otvorio tu izložbu, izrazio je zadovoljstvo što je manastir Klisina kod Prijedora, otvorivši vrata Aleksi Miliću, ispunio jednu od svojih mnogih misija služenja narodu.

- Presrećni smo što smo kao crkva Aleksi dali prostor i podstrekavali ga da se posveti ovoj trajnoj umjetnosti. Vizantijska ikona traje više od 2.000 godina i uvijek dobija na vrijednosti. Mnogi umjetnički pravci su bili i prolazili, ali ikona vječito ostaje, a sa ikonom traje i umjetnik - rekao je tada vladika Hrizostom, dodajući da je zadatak umjetnika da dočara to zajedništvo. Aleksa Milić nije iznevjerio povjerenje vladike i dan-danas možda je jedini ikonopisac na ovom području.

* GLAS: Šta je prelomilo da se poslije školovanja posvetite ikonopisanju?

MILIĆ: To nije uslijedilo odmah poslije završenih studija, jer nisam se odmah opredijelio za ikonopisanje, kasnije sam došao do toga. Završio sam klasičnu likovnu akademiju, slikarskog odsjeka, 1995. godine u Prištini. Prvo sam upao u tu zamku idolopoklonstva, u stvari, gdje se u slikarstvu likovna vrijednost stavlja na prvo mjesto. Godinama se vrteći u tom začaranom krugu, izlaz nalazim u ikonopisu. To je bilo negdje 2002. godine i tad sam se potpuno posvetio ikonopisu, krenuo sam od nule i dalje sam u tome.

* GLAS: Radite u vizantijskom stilu, jajčana tempera sa pozlatom, da li je to jedini stil ikonopisanja?

MILIĆ: Vizantijski stil je jedan od sinonima za pravoslavni ikonopis. Slikarstvo ikonopisa podrazumijeva poseban likovni jezik i on je najbolje otjelotvoren u tzv. vizantijskom stilu. Pored njega, imamo i ruski stil koji je suštinski potpuno identičan, ali kao što svako slikarstvo nosi osobenosti vremena u kom se dešava, tako nosi i osobenosti podneblja. Sigurno je da boja ruskog ikonopisa ne može da bude toliko svijetla, oštrih ivica, kao što je ikonopis koji se stvara u nekoj mediteranskoj zemlji. S druge strane, ta blagost duha ruskog je mnogo izraženija, odnosno drugačija od osobenosti, recimo, grčkog naroda kada govorimo o vizantijskom ikonopisu.

* GLAS: Koliko ste do sada ikona izradili i u koliko ikonostasa ih ugradili?

MILIĆ: Priznaću da sam nemaran u dokumentovanju onoga što radim, iskreno, nemam ni mnogo vremena da se okrećem unazad. Već godinama intenzivno svakodnevno radim i ne razmišljam o tome šta sam uradio. Naravno, sve to fotografišem jer može nekom drugom to trebati, ali iskreno ne mogu navesti tačan broj. Recimo da je to oko petnaestak ikonostasa, pored pojedinačnih ikona. Od vremena kada sam 2009. godine imao pomenutu izložbu u ovdašnjoj Galeriji "96" ništa se nije bitnije promijenilo. Ja i dalje radim, najviše toga sam uradio i sad intenzivno radim na području Bihaćko-petrovačke eparhije, a riječ je o više od stotinu ikona i petnaestak ikonostasa.

* GLAS: Gdje nastaju Vaše ikone, kako ambijent utiče na njihovu izradu?

MILIĆ: Ikone se ugrađuju u ikonostas, ja ikone slikam u ateljeu i poslije toga ih prenosim u crkvu, montiram i one tu nastavljaju da žive svoj život.

* GLAS: Da li Vas ikonopisanje duhovno ispunjava?

MILIĆ: To je složeno pitanje i mogu ga posmatrati i kao vjernik i kao slikar, jer sve je to međusobno prožeto. Moj put do ikone je bio i slikarski i duhovni. Ja sam, u stvari, kroz ikonu otkrio vjeru, a ne obrnuto, i to vrlo kasno, u svojim tridesetim godinama. Mi smo svi rođeni i živimo u podneblju gdje je hrišćanstvo živo 1300-1400 godina, ali dugo vremena smo bilo otrgnuti od hrišćanstva. Šta je ikonopis za mene i šta je ikonopis uopšte. Ikonopis je služenje, a ne stvar trenutne inspiracije. Ikonopis je stalni, neprekidni proces, to je i slikarstvo i mnogo više, odnosno šire od slikarstva. Ikonopis je kreativan čin i ako smijem da se usudim da kažem, ikonopis je bar u nekim trenucima bogojavljenje ili, kako je rekao, Danilo Kiš - molitva kao najviši kreativni čin.

* GLAS: Godine su se nanizale na tom putu ikonopisa. Vidite li put nazad ili naprijed, jer vjerovatno se niste pokajali zato što ste se očigledno snašli, znači li to da idete samo naprijed. Šta Vam znači podrška vladike Hrizostoma i Eparhije bihaćko-petrovačke?

MILIĆ: To nikako ne bih mogao da ne pomenem podršku vladike Hrizostoma, koju imam od samog početka, kroz sve ove godine, pa i dan-danas. On je bio taj koji je, pogotovo u početku, ne mogu da kažem insistirao, jer je to slobodna volja svakog od nas, ali kod mene prepoznao taj moj priziv i kao dobar čovjek, na svoj izuzetan način, mnogo doprinio pogotovo u početku, kad je sve to za mene izgledalo kao ogroman zalogaj koji ne mogu da sažvaćem, a kamoli da svarim. Njegova uloga je tu velika. S druge strane, zbog potreba na području njegove eparhije mi intenzivno sarađujemo, ako mogu tako banalno da kažem, kod obnove i izgradnje crkava.

* GLAS: Hoćete li biti angažovani na oslikavanju crkve u Oštroj Luci, koja je u izgradnji ili manastira Klisina, čije je proširenje u toku?

MILIĆ: Na oba objekta još uvijek traju i potrajaće građevinski radovi, ali kada već spominjete manastir Klisinu, ne mogu a da ne pomenem bratstvo tog manastira i naš višegodišnji zajednički život, jer ne mogu reći druženje, to je suviše ograničen pojam, a ja sam i nepune dvije godine koristio prostor manastira kao svoj atelje. Ja sam tamo provodio više vremena nego u krugu svoje porodice, tako da je to nešto što je mnogo bitnije i što ostaje dublje obilježeno nego bilo šta drugo.

* GLAS: Radite li za svoju dušu i neke drugačije slike?

MILIĆ: Za svoju dušu radim ikone. U ikoni pronalazim sve u slikarstvu i mislim da ikona i likovno sabira sve. Ikona je u stvari veoma savremena i ona nije nešto što se davno radilo i mi to sad pokušavamo da vratimo kao uspomenu na tradiciju. Suštinski ikona je nešto sasvim drugo, tako da sam prije nekoliko godina imao jedan izlet u medije grafike i crteža, ali u okviru ovog ikonografskog pristupa formi, osvjetljenju, crtežu, ritmu ne bih se usudio da su to ikone, jer ne sadrže sve elemente koje ikona mora da sadrži da bi to bilo to, ali, eto, ako je to neki izlet, onda možemo to tako govoriti. Možda je to neki podsvjestan način da onom običnom likovnom posmatraču koji nije na duhovnom putu nekako približim ikonu i da pokažem koliko je ona savremena i koliko će uvijek biti savremena i trajaće.

Kreativna sloboda

* GLAS: Nema puno ikonopisaca na ovom području. Čini se da mnogi slikari izbjegavaju ikonopisanje?

MILIĆ: Obrazovani slikari imaju predrasudu o ikonopisu kao nečemu što ograničava kreativnu slobodu. Iz tih razloga oni jednostavno ne prilaze ikoni, a sa druge strane ikoni i ne može da priđe neko ko nije malo dublje na tom putu. Besmisleno bi bilo. S druge strane, ljudi koji su duboko u vjeri i imaju želje da se bave ikonopisom imaju taj kopistički pristup koji je jalov, kao kloniranje i onda je to problem savremenog ikonopisa danas i kod nas, pa i u svijetu. Iz tog razloga je mali broj ikonopisaca kod nas.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.