Vlado Georgiev za "Glas": Muzika je zanat, ali i odgovornost

Iskreno, ne razmišljam o standardima, to je više posao novinara i statistike. Razmišljam o tome da ljudi koji dođu odu kući puni, a ne prazni. Nova godina je specifičan trenutak, svi nešto sabiraju, nešto očekuju, a ja volim da im dam razlog da bar na par sati prestanu da broje.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" Vlado Georgiev komentarišući šta njegova publika kojoj je godinama postavljao visoke koncertne standarde može da očekuje na njegova dva novogodišnja nastupa u Beogradu 31. decembra i 1. januara. Jedna od najvećih pop zvijezda regiona kaže da svaki koncert ima svoj rukopis, ali kada izvođač nema pritisak, a publika traži mir, tada nastaje magija. -  Zato je matine 31. decembra od 17 časova u Luci "Beograd" posebna priča, to je koncert za one koji znaju da je najveći luksuz u životu mir. Dođeš, odslušaš muziku, vidiš ljude koje voliš i odeš kući rasterećen. A onda ide i repriza dočeka Nove godine, koja je, po mom mišljenju, čak i bolja - jer tada više nema pritiska, nema "moranja", nego čista opuštenost - rekao je Georgiev.

GLAS: Niste poznati kao neko ko ima "dlaku na jeziku", posebno na "Tviteru" ili televizijskim gostovanjima, što Vas je udaljilo iz dijela medija u Srbiji ili Crnoj Gori, ali bez obzira na to koncerti su rasprodati i publika Vas sluša. Jasno je da uživo nema prevare ili svirate ili ne, ali vjernost publike na Vašim koncertima zna da bude pomalo fanatična i malo je muzičara na Balkanu koji imaju sličnu bazu poštovalaca. Iz Vaše perspektive čime ste "kupili", takvu podršku?

GEORGIEV: Pa vidite, ja nikad nisam pokušavao da se svidim svima, jer je to siguran put da se na kraju ne svidiš nikome, pa ni sebi. Uživo stvarno nema prevare, ili pjevaš i sviraš ili ne. A ljudi to osjete.

Možda sam ponekad nezgodan, možda sam nekome i previše direktan, ali nikad nisam bio neiskren. Mislim da publika to cijeni. Ljudi znaju da kada dođu na moj koncert dobiju istinu, ne savršenstvo, nego istinu. A to danas, paradoksalno, postaje rijetka roba.

GLAS: Od posljednjeg albuma "Daljina" prošlo je više od decenije, novih pjesma je bilo, ali u formi singlova. Muzički ste tradicionalista, u najboljem smislu te riječi pa je teško povjerovati da ste odustali od albuma kao formata u korist singlova ili ste se na kraju prosto prilagodili digitalnom vremenu?

GEORGIJEV: Nisam odustao, ali nisam ni rob forme. Album je lijepa stvar, samo živimo u vremenu kada pjesma mora da živi sama, bez "pakovanja". Ako se pojavi trenutak i priča koja zaslužuje album, biće ga. Do tada radije ću objaviti jednu dobru pjesmu nego deset prosječnih. To je, ako hoćete, moj tihi bunt protiv inflacije svega, pa i muzike.

GLAS: Kad smo kod tradicije konstantno ste tokom karijere insistirali na vrhunskoj tehnici, vrhunskoj produkciji i svirci muzičara koji sarađuju sa Vama, pomno radeći na svakom, čak i najmanjem detalju od muzike, preko stihova do izgleda spotova i pozornice. Perfekcionista se po prirodi ili se bez tih standarda u radu prosto ne može djelovati na duge staze?

GEORGIJEV: Nije to perfekcionizam, više je nemir. Ne mogu da pustim nešto za šta znam da može biti bolje. Muzika je zanat, ali i odgovornost. Ako tražim od publike da mi da dva sata svog života, red je da im dam najbolje što imam - od prvog tona do posljednjeg aplauza.

Detalji su ono što razdvaja "dobro" od "trajnog".

GLAS: Formirali ste prepoznatljiv stil u domaćoj pop muzici, ali nikad niste robovali žanrovskim formama, ugrađujući u svoje pjesme uticaje u vrlo širokom rasponu, od fanka preko latino zvuka do džeza. Koliko muzičar smije sebi dozvoliti određenu prepoznatljivost u zvuku ili mora tražiti "da ostane isti putem promjene", kao što reče stih još jednog domaćeg muzičara.

GEORGIJEV: Ako ostaneš isti, postaneš dosadan. Ako se previše mijenjaš, izgubiš identitet. Ta tanka linija je najteže mjesto za hodanje.

Meni je muzika uvijek bila razgovor, a razgovor se mijenja kako život donosi nove teme. Suština ostaje ista. Emocija, melodija, istina, a sve ostalo su boje.

GLAS: Kad smo kod tih uticaja iznenadilo nas je Vaše gostovanje na koncertu benda "Buč Kesidi", iako njihov pristup muzici dijeli određene profesionalne sličnosti s Vašim radom. Koliko osluškujte ono što se dešava na domaćoj pop sceni i šta Vam je osim te grupe još "zapalo" za uho, kao nešto što odskače iz prosjeka?

GEORGIJEV: Mene nije iznenadilo. Dobra muzika prepozna dobru muziku, bez obzira na generaciju. Slušam šta se dešava, ali ne da bih kopirao, nego da bih znao gdje smo kao scena. Ima tu još zanimljivih stvari, ali ne volim da dijelim komplimente olako, kao ni kritiku.

GLAS. Ranije ste dosta bili uključeni u producentski rad u muzici, posebno preko "Barba Music" studija. Koliko sad imate želje i uopšte vremena kada je riječ o tom dijelu muzičkog djelovanja?

GEORGIEV: Uvijek ima želje, manje ima vremena. Ali ako se pojavi neko kome mogu stvarno da pomognem, a ne samo da "potpišem", ući ću u tu priču. Muzika nije fabrika, nego odnos.

GLAS: Nekoliko puta ste isticali da ne možete da pišete ako ne pišete iz života. Vaše pjesmu su dio života ljudi koji Vas slušaju skoro tri decenije. Kada uđete u odrednicu "evergrin", postoji mogućnost da svirate jedne iste pjesme do kraja života. Koliko je u tom slučaju umjetniku teško da ostane autentičan, tj. da ne upadne u zamku kreativnog stajanja u mjestu?

GEORGIEV: Evergrin nije pjesma koju često sviraš, nego ona koju i dalje osjećaš. Ako je više ne osjećam, ne sviram je, pa makar bila najveći hit.

Pišem samo kad imam šta da kažem. Sve drugo je buka.

GLAS: I za kraj - poruka publici pred dolazeće praznike?

GEORGIEV: Vidimo se 31. decembra od 17 časova u Luci "Beograd" na matineu i 1. januara na reprizi, koja je, vjerujte mi, pravo opuštanje.

"Tviter"

GLAS: Da li ste se ikad pokajali zbog brze ruke na "Tviteru", u smislu, "što meni ovo treba?" ili ste prosto čovjek koji ne može živjeti operisan od stvarnog života, koji živi i najveći dio njegove publike?

GEORGIEV: Iskreno? Nekad pomislim: "Što mi je ovo trebalo?" Ali brzo me prođe. Ne mogu da živim u staklenom zvonu. Ja živim istu stvarnost kao i većina ljudi koji me slušaju. Ako to znači da ću ponekad platiti cijenu - u redu je. Bar znam ko sam.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.