Svijet se oprašta od vječnog dječaka koji je promijenio pop muziku

LOS ANĐELES - Svijet danas žali za genijem, a mi tugujemo zbog gubitka našeg rođaka, prijatelja i partnera u velikoj muzičkoj avanturi. Brajan nije bio samo srce "Bič Bojsa", on je bio duša našeg zvuka. Melodije koje je smišljao i emocije koje je ulio u svaku notu zauvijek su promijenile tok muzike.

Ovim riječima su se članovi benda "Bič Bojs" oprostili od svog osnivača Brajana Vilsona, muzičara i producenta, nakon vijesti o njegovoj smrti u 82. godini života. Vilsonov rad sa grupom "Bič Bojs" obezbijedio mu je titulu jednog od istinskih genija pop muzike. Njegove pjesme poput  "Surfin' USA", "California Girls", "I Get Around", "Good Vibrations" i "God Only Knows" i druge, postali su klasici pop kulture, a njegova vizija, koja je obuhvatala složene melodije, zamršene harmonije i avangardne teme, postala je prekretnica u pop muzici izdigavši je iz slatkastog ljubavnog narativa.

Utemeljene na snovima o idealizovanoj mladosti, njegove pjesme su odražavale ogromnu umjetničku ambiciju isprepletenu sa uvjerenjem da pop muzika može biti kanal do uzvišenog.

Brajan Daglas Vilson rođen je 20. juna 1942. godine u gradu Inglvudu, radničkom predgrađu Los Anđelesa, u Kaliforniji. Još kao dijete je postao poštovalac muzike, provodeći sate uz svoj gramofon, pamteći harmonije svoje omiljene grupe "Four frešmen". Kao i mnogi tinejdžeri tog doba, on i njegova braća Karl i Denis su rokenrol vidjeli kao sredstvo za postizanje društvenog uspjeha i bjekstvo od strogih porodičnih normi. Njegov otac Muri, budući tekstopisac i menadžer, sklon zlostavljanju i maltretiranju, vidio je talente svojih sinova kao kartu za svoj veći finansijski uspjeh. Strogo je upravljao grupom, koja je 1961. godine nazvana "Bič Bojs", sve dok se Brajan nije odvojio od njega 1964. godine nakon što je prošao kroz svoj prvi nervni slom.

Čak i dok se borio s unutrašnjim nemirima, Vilson je odmah postavio novi muzički standard za pop muziku orijentisanu na tinejdžere, a bend je postigao nacionalni uspjeh za diskografsku kuću  "Kapitol".

Prividna jednostavnost hitova sa početka šezdesetih godina prošlog vijeka, poput "Surfin' USA" i "Get Around", eksponencijalno je obogaćena unutar zvučnih okvira koje je Vilson stvorio, inspirisan džez harmonijama, američkim kompozitorima i tadašnjim, tek u nastajanju, crnim  zvukom Čaka Berija i ženskih vokalnih grupa.

Kako su se šezdesete godine 20. vijeka odvijale, Vilson je pomjerao granice trominutne pop pjesme na načine koje je malo ko mogao ponoviti. Dolazak "Bitlsa" u Ameriku 1964. godine postavio je temelje za ono što su neki obožavaoci smatrali najvećim prijateljskim rivalstvom u popularnoj muzici. Izvan studija za snimanje, gdje je blistalo njegovo majstorstvo, Vilson se borio sa vlastitim demonima. Problemi s mentalnim zdravljem i sluhom (bio je gluv na jedno uvo nakon očevog udarca), uključujući audio-halucinacije (kasnije dijagnostikovane kao šizoafektivni poremećaj), doveli su ga u izolaciju na vrhuncu uspjeha grupe. Kao jedini američki bend koji je mogao da parira "Bitlsima", "Bič Bojsi" su trpjeli nemilosrdni tempo snimanja, turneje i promotivnog rada, što je Vilson počeo istovremeno da prezire i čega se počeo plašiti. Prvo objelodanjivanje njegovog krhkog stanja uslijedilo je 1964. godine, kad je doživio nervni slom tokom avionskog leta. Otac je diskretno sklonjen od grupe, a Brajan je sa 22 godine odlučio da prekine sa turnejama sa bendom da bi se fokusirao na pisanje i produciranje.

Slušajući opčinjeno album "Ruber Soul", klasik "Bitlsa", Vilson je odgovorio na njega vlastitim remek-djelom "Pet Sounds". Album sa veličanstvenim pjesmama "God Only Knows", "Woyldn't It Be Nice" i "Sloop John B" doživio je ogroman uspjeh kod kritike. Ipak, promjena umjetničkog pravca koji je on predstavljao, kao i neke od pjesama ispunjene tjeskobom, zbunili su mnoge slušaoce. Kad su "Bitlsi" 1966. godine odgovorili "Revolverom", Vilson se bacio na pisanje pomenute "tinejdžerske simfonije Bogu". Ali dotični album "Smile", za koji će mu biti potrebno 37 godina da ga dovrši, doveo je do Vilsonovog potpunog nervnog sloma i praktično okončao njegove veze sa "Bič Bojsima".

Napisan u saradnji sa tekstopiscem Van Dajk Parksom i snimljen uz pomoć beskrajne klike studijskih muzičara, originalni album "Smile" imao je revolucionarne pjesme kao što su "Good Vibrations", "Heroes and Villains" i "Surf's Up". Ostali članovi "Bič Bojsa" su odbacili ovaj rad kao suviše eksperimentalan, a kao najbolnije od svega, Majk Lav, koautor mnogih od najvećih hitova "Bič Bojsa" sa Vilsonom, ocrnio je "Smile" kao album sačinjen od Brajanovog ludila. Obeshrabren prijemom na koji je naišao "Smile" i pogođen mentalnom bolešću, Brajan je 1967. godine odustao od rada na ovom nezavršenom albumu.

Uprkos povremenom ograničenom radu sa bendom, Vilson je postao pustinjak, ostajući kod kuće u krevetu sa mračnim mislima,  gomilom narkotika i hrane. Sve više zabrinuti za brata, Karl i Denis su 1976. godine angažovali doktora Judžina Lendija, kontroverznog psihoterapeuta. Uselivši se u Vilsonovu kuću, Lendi je uveo 24-časovnu stražu zbog droge koju je sprovodila grupa krupnih bolničara. Isprva su rezultati bili ohrabrujući budući da je Vilson izgubio dobar dio viška kilograma i ostvario djelimični oporavak od zavisnosti od droga. Ali nakon što se nametnuo kao Vilsonov poslovni partner i ponašao kao izvršni producent na njegovim albumima, Lendi je proglašen krivim za kršenje povjerljivog odnosa doktor-pacijent i udaljen je od Brajana.

Međutim, devedesetih godina stvari su počele da kreću nabolje. Vilson se oženio drugi put, suprugom Melindom, vratio se u studio i pomirio sa ćerkama Karni i Vendi, a njegovo otkriće mladog kalifornijskog benda "Vondermints" konačno će donijeti Vilsonu novo priznanje, nakon što su ga nadahnuli da se vrati muzici sa albuma "Pet Sounds" i "Smile".

Poslije 30-godišnje borbe sa ličnim demonima doživio je spektakularan povratak preradama njegovih vlastitih klasika iz repertoara "Bič Bojsa" i oživljavanjem njegovog legendarnog davno izgubljenog albuma "Smile". Vilson je prvi put izveo uživo značajno prerađen album "Smile" u "Rojal" festival holu u Londonu 2004. godine i potom nastavio da oduševljava publiku širom svijeta. To je obilježilo povratak u kreativnu formu, dok se narednih godina upuštao u niz snimanja, među njima interpretaciju Geršvinovih klasika koja je dospjela na prvo mjesto "Bilbordove" džez liste. On se 2012. godine zvanično ponovo ujedinio sa preživjelim članovima "Bič Bojsa" i za turneju i za album "That's Why God Made The Radio", koji predstavlja njegove prve originalne snimke sa bendom poslije više od 15 godina. Ponovno okupljanje takođe je pratilo objavljivanje "The Smile Sessions", boks-seta  na kojem se nalazi sveobuhvatna kolekcija snimaka i neiskorišćenih verzija sa slavnog "izgubljenog" albuma, konačno dajući obožavaocima priliku da zamisle ploču kakva je ona mogla da bude. Nastavio je da ide na turneje u poznim sedamdesetim, ali je pretrpio bolan udarac 2024. godine, kad je njegova žena Melinda umrla u 77. godini. Ubrzo potom muzičar je zvanično stavljen pod starateljstvo, a njegova porodica je tvrdila on ne može da zadovoljava vlastite potrebe što se tiče fizičkog zdravlja, hrane, odjeće ili krova nad glavom.

Ovaj razvoj događaja samo je potvrdio muzičarev imidž kao krhke, gotovo dječačke figure koja je ipak inspirisala hiljade muzičara da pođu njegovim stopama. Kombinacija njegove kreativnosti kao kompozitora i tehničkih vještina u studiju pretvorila ga je u jednu od najvećih ličnosti popularne muzike 20. vijeka. Čuveni publicista i teoretičar pop kulture Erik Dejvis rekao je da je Brajan napisao osnovu američke moderne pop muzike.

- On ne samo da je napisao pop muziku ranih šezdesetih već je stvorio delikatan i radostan umjetnički zvuk, jedinstven u istoriji pop muzike, i nagovijestio ranjivu melodičnost, koja je fundamentalna za kalifornijski pop. Muziku, istovremeno savršeno radosnu i tužnu, čiji duh ništa nije izgubio na snazi protokom vremena - rekao je Dejvis.

U poznim godinama, djelimično opravljenog zdravlja, okružen porodicom i prijateljima, Vilson je uživao u reputaciji koju mu je pružila njegova muzika koja je promijenila istoriju.

Film

O Brajanovom životu snimljen je odličan biografski film "Love and Mercy", koji se bavi mračnim stranama njegovog pada u prevarantske kandže psihijatra Južina Landa i čupanjem iz njih pomoću ljubavi i pažnje supruge Melinde.

Tokom 2016. godine izlazi odlična autobiografija "Ja, Brajan Vilson", da bi fantastični dokumentarac "Brian Wilson: Long promiseded Road" iz  2022. otkrio široj publici njegov tragični život i muzičku genijalnost kroz brutalno iskrenu ispovijest čovjeka teško oštećenog mentalnog zdravlja, ali i dalje neuništivog duha.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.